BANJA LUKA art&music news

(no 13, by Sanja Nikolić)

PARTIBREJKRESI, PAPA, CUBISMO I OSTALI U BANJALUCI...

I nije nešto ovih dana tako sunčana strana ulice, rekao bi neponovljivi Štulić, a vrijeme onako, nije pretjerano toplo, mislim da bi moglo i mnogo bolje, posebno više sunca banjalučanima koji ove godine neće put mora, mislim pravog mora, mada ga ima i na slikama, a i manje koš ta. Ljeto je najjači apaurin za sve životne nedaće, imaš sunca u dovoljnim, oni privilegovani u neograničenim količinama, imaš lubenica, puno, puno cvijeća i u vrtovima i na terasama, imaš malo nešto svoje baštice, pa ti kao drago je je uspjelo i roditi, imaš i svaku večer otići negdje, iako je džep već odavno prazan, prošetati i nije tako loše, čak naprotiv, baš godi, srcu posebno, a nije isključeno da i neku dragu osobu sretneš, ili upoznaš nekog ko će ti dati novu inspiraciju za dalje. Malo ću i prošetati, ali ne u futur, već ću se ukratko osvrnuti na ono prošlo vrijeme, ispričaću vam kako je Banja Luka živjela, u proteklom pakleno toplom šestom mjesecu.

Mjesec jun je bio mjesec muzike, zlobnici bi rekli, koji nije, ipak ovaj to zvanično i jeste bio, stara dama ima prednost, pa ću se i sama podsjetiti, Tvrđave kastel, to arhaično zdanje, voljelo je tokom juna rock, sezonu dobrog druženja otvorili su plus i minus grupe Partibrejkers- Zoran Kostić -Cane i Nenad Antonijević-Anton, iako je Cane mislio da više nikad neće svirati u Banja Luci, pošto su mu se braća Srbi iz ovih krajeva nešto zamjerili u ratu, ipak nije odolio izazovu, došao je onako poprilično teži za par kilograma, i počeo podsjećanje na svoje rane radove, dok neko iz publike, frustriran, sigurno svojim jadnim životom nije napravio incident, pa je Cane, možda tjelesno jači, ali mnogo tanji na nervima, lijepo pozdravio publiku i nestao sa bine, koncert nije nastavljen, potom polovinom istog mjeseca dolazi, meni barem tako izgleda, dobričina, Neno Belan, drugi put, i stvarno odrađuje svoju priču, kako i priliči muzičaru takvog kalibra, posebno su bile srećne tek propupale u tangicama djevojčice, koje vole muzičare, i takvo lice, baby Nene Belana. Nakon njih stizu vrhunski profesionalci, grupa Van Gogh, stvarno su odradili za Vidovdan 28.6. 2003. nezaboravan koncert, ljudi nisu iskompleksirani, jednostavno rade ono što vole, privatno su dobro situirani, a rock muzika je njihova životna filozofija, vjeruju u nju, ulazu u sebe, idu dalje, uvijek su u trendu, i ako niste redovan konzument njihove muzike, svakako ćete, nakon odslušanog njihovog koncerta imati poriv, da im stisnete ruku i čestitate, u znak odlicno provedene večeri. Koliko sam informisana nisu sjajno prošli u Zagrebu, ali zato su u Banja Luci pokazali, da su sa razlogom jedan od jačih urbanih bendova Beograda, to su sigurno osjetili i oni koji su bili na druženju sa članovima grupe Eysburn, u bašti KIC-a (Kulturnog informativnog centra Davor Dujmović), znali su da oni zaslužuju i jaču medijsku podršku. Moram priznati da nisam ljubitelj muzike koju svira ogroman broj ljudi u bendu Cubismo, ali sam samo zbog kolumne prošetala do Hard Rock Caffe-a, da bi vas potpuno vjerodostojno informisala, bilo je pakleno, nemoguće prići, ali dovoljno se čulo, njihov dolazak bio je čista petica, svirka također, no meni takav ritam nakon iste priče veoma brzo dosadi, ali to je sada in.

Jun mjesec u Banja Luci je bio zanimljiv i onim mekšim izvođačima, ne bih sada nešto puno o njima, jer se uvijek uglavnom ponavljaju ista imena, ali njihovu tradiciju nastavili su i početkom ovog mjeseca Toše Proeski u diskoteci Titanium, gdje je podivljalim djevojčicama svojim sjajnim glasom pjevao pjesme sa poslednjeg albuma "Ako me pogledas u oči", ipak mislim da ovaj slatkiš iz Makedonije i nije trebao uopšte pjevati, jer su klinke znale dobro svaku riječ, svake njegove pjesme, a on je zasigurno, hit pjevač ove godine. Nenad Kneževic-Knez je također promovisao svoj novi album "Ti me znaš", nisam ljubitelj, ali mislim da je sve ovo ponavljanje, album je komercijalan, urađen sa namjerom da i sam pjevač ipak zaradi, privatno Knez je jedna potpuno zdrava ličnost, nije prljav igrač, pozitivac je.

Večeras treće veče festivala u Herceg Novom, čuće se ko će i šta napraviti, sa završenog festivala u Budvi vratio se i Boris Rezak, muzičar iz Banja Luke, silno ulaze u sebe, pod budnim okom pater familijasa, koji je shvatio da je muzika stvarno jedan moćan biznis i da svoga sina mora vidjeti u toj i takvoj mašini, sin Boris napravi najbolji posao, da vratio se sa 2000 eura kao drugoplasirani, dok su prvu poziciju podjelili, roker koji je je još uvijek u onim 70-tim, pa tako da se izgleda najbolje osjeća upravo kada je i u kaubojkama na plaši, Adolf Topić, i kolega mu iz branše, ali sasvim iz druge priče, i iz mnogo modernijijeg vremena, ne znam da li vam njegovo ime nesto znači, ali on je sada ubjedljivo in pjevač, rekla bih neke urbanije narodne muzike, Saša Matić, ravnopravno podjeli prvo mjesto i novčanu nagradu u iznosu od 3000 eura. On nije muzičar, no ultra je popularan, ne morate ga voljeti, no svakako vrijedan je poštovanja...

22.6.Sveti otac Papa Ivan Pavle Drugi beatifikovao je na misi kod franjevačkog samostana Presvetog trojstva rimokatoličkog laika Ivana Merza, prilikom beatifikacije Papa je zatražio i uzajamni oproštaj grijehova za patnje i stradanja naroda na ovim prostorima, on je zatražio oproštaj i za grijehove počinjene od strane "nekih sinova Katoličke crkve". Obezbjeđenje je bilo opako superiorno, jer postojale su indicije na mogući lakši protest-incident, jer upravo sa tog mjesta na Petričevcu gdje je Papa beatifikovao Merca, krenuo je 7.2. veliki pokolj Srba u Drakuliću, gdje je poklano 2297 Srba, uključujuci 550 djece, no na sreću mjestani su zapalili svijeće kod Spomen obilježja Srbima, među onima koji su bili prisutni te nedjelje je i Nenad Todorović, kome je tada pogubljeno 80 članova porodice. Mirno i dostojanstveno, sa puno bola, ostavili su prošlost iza sebe, a Papa je prilikom ove 101 u svijetu, a prve pastoralne posjete Banja Luci, pozdravio 46 000 hodočasnika i vjernika, koji su putovali nekoliko dana, samo zbog susreta sa Svetim ocem, kao recimo Ranko i Vinko Miličević, mladići iz Kreševa, koji su put Banja Luke iz svog mjesta krenuli u srijedu. Prvu noć su prespavali nedaleko od Travnika, drugu kod Vitovlja, treću u Kneževu, Skender Vakufu, a četvrtu na samom ulazu u Banja Luku. Bilo je i onih upornih, koji baš se nisu usudili vlastitim nogama, ali su zato odabrali drugu varijantu-bicikl.

Poglavar rimokatoličke crkve uputio je bratski pozdrav Njegovoj svetosti Patrijahu srpskom Pavlu, članovima Svetog Sinoda srpske pravoslavne crkve, vjernicima drugih crkvenih zajednica BiH, te jevreskoj i islamskoj zajednici, na tečnom srpskom, hrvatskom, njemačkom,mađarskom i italijanskom jeziku, uz blagoslov je pozdravio sve vjernike i zahvalio im se što su prisustvovali ovom čini.

Jedan veoma uočljiv detalj na Petričevcu te nedjelje je da, gledalac koji recimo je bio potpuno neupućen i nije znao gdje je Papa došao, pomislio bi da je Sveti otac u Hrvatskoj, mnoštvo hrvatskih zastava, a na pitanje novinara, jednom od hodočasnika, zašto nosi hrvatsku zastavu, zasto ne obilježja Vatikana, dakle bijelu i žutu, jer nisu bila dozvoljena nacionalna obilježja, neupućeni, ili se tako ponašao, je rekao, da to nema koga vrijeđati, jer je on došao u miru, očigledno izrevoltiran novinar, i izmučen paklenim suncem te nedjelje, pitao ga je, kolika je mogućnost, da neko u Hrvatskoj ponese svoju zastavu, na postavljeno pitanje, novinar nije dobio odgovor.

Prilikom prve pastoralne posjete Banja Luci, intervenisao je veliki broj doktora, a sam Papa je imao najjaču ekipu zdravstenih radnika, obzirom na godine, i veoma narušeno zdravlje, ali no ono što Papa posjeduje i što mu niko ne može oduzeti, a što je bilo očigledno, jeste ogromna količina energije, i borbe za život, kako za vlastiti, tako i za one koji vjeruju, u dobro, naravno.
Protokolarni dio posjete odnosio se i na ručak, isti je bio priređen u Biskupskom ordinarijatu, mada je novinarima bio strogo zabranjen ulaz, ipak se pouzdano zna, da se pred Papom našao jedan od uobičajenih menija. Riječ je o supi od domaćih rezanaca s jajima i mrkvom, te lešo jagnjetina. Za desert je bila pita od trešanja. A sve ovo su prethodno kontrolisali i degustirali ljudi iz pratnje.

Rekapitulacija proteklog mjeseca u Banja Luci, bila bi kratko: dobra i raznovrsna muzika, prva pastoralna posjeta Pape i doček na visokom nivou, Banja Luka je sačuvala svoj čestit obraz, jer znala je na pravi civilizovan i dostojanstven način dočekati tako uvaženog gosta...(nastaviće se...).

12.7.2003.

BANJALUKA art&music news no. 12, 31.5.2003.


BANJALUKA art&music news no. 11, 24.5. 2003.

COLONIA DOLAZI U BANJA LUKU! , no 10, 17.5.2003.

TV PINK I OTKAZ!, no 9, 24.4.2003.

NAGRADA DAVORIN, KEMAL MONTENO I EDO MAAJKA, no 8, 19.4.2003.

U ovom gradu postoje i dobri duhovi, no 7, 23.3. 2003.

BANJALUKA art&music news no.6 23.3. 2003.

BANJALUKA art&music news no.5 16.3.2003.

BANJALUKA art&music news no.4 2.3.2003.

BANJALUKA art&music news no.3 (24.2.2003.)

BANJALUKA art&music news no.2 (31.1.2003.)

BANJALUKA art&music news no. 1 (siječanj 2003.)