(kolumna no. 83, 24.11.2006.)

Heroji i licemjeri

Vi grlati, puni mržnje, osnujte tajnu skupinu i krenite u lov na zaostale četnike. Poput modernih terorista, tajnih agenata, kako god hoćete jer ima ih po cijelom svijetu. Dan danas aktivni su lovci na naciste, a naši nacisti - četnici, šeću po Kninu, Vukovaru, Beogradu, Sydneyu.... Lagano, snajper u ruku i jednog po jednog... Nije politički ni moralno prihvatljivo, znam ja to, ali vi stalno zazivate rat, mrzite i ništa ne činite. Osim što manipulirate jadnim narodom i služite kao dekor političkim prefriganim likovima koji vas koriste od situacije do situacije. Shvatite, u slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj više nema mjesta za vaše oružje, mržnju i bolesne pozive za ukidanjem stranaka. Poštedite nas gluposti i integrirajte se u društvo poput istinskih heroja Domovinskog rata s čijom se ljudskosti ponosimo!

Emisiju HTV-a "Lica nacije" Branimira Bilića nisam odgledao u cijelosti u nedjelju i žao mi je zbog toga. U gostima su mu bila dva živuća heroja, vukovarski branitelji Mile Dedaković i Branko Borković. Legende koje hodaju, dva jastreba, rijetki likovi za koje nitko u Hrvatskoj neće ni trena dvojiti o tome da su heroji, legende i prave ljudine. A danas je konsenzus stavova prema nekome ili nečemu u Hrvatskoj rijetkost. Gotovo neizvediva stvar. Tim više su dva Jastreba, mladi istari, velike face, ono baš velike. Oni koji me poznaju, dobro znaju da ne volim kititi ničija imena pridjevima i udjeljivati ikome superlative, pogotovo ne živima, ali ova dvojica zaslužuju svako poštovanje. Mnoge oni s razlogom, već samom pojavom obaraju s nogu.

Gledam emisiju, još pod dojmom obljetnice pakla Vukovara, u podsvijesti mi se vrti krvavi slideshow potresnih slika uplakanih žena i muškaraca kojima su životinje uzeli sve, prvo dostojanstvo, a onda i život u najgorim mukama.... A gospoda Dedaković i Borković, oni koji su paklu svjedočili iz prve ruke, diskutiraju krajnje dostojanstveno, inteligentno, i ono što me fasciniralo - bez trunke mržnje! Ni prema dušmanima, četnicima, ni prema kukavicama, domaćim kurvinim sinovima, petokolonašima koji im ni dan danas ne mogu pogledati u oči.... Nakon pada Vukovara, meli su pod sa starim jastrebom, zlostavljali ga u Zagrebu, ubijali ga, mlatili krvnički. Kako je bilo tom čovjeku koji je jadno naoružan ginuo u Vukovaru dok su ga vojni špijuni mlatili po direktnoj zapovjedi vrhovnog komadanta, generala JNA Franje Tuđmana? Veleizdaja? Mala je to riječ, a on gleda s ekrana onim dobroćudnim pogledom i ne mrzi. Sretan je u obiteljskom voćnjaku i uživa u svojoj Hrvatskoj. Istinski heroj koji ne traži zasluge, stanove, automobile... Borio se jer je to od njega zahtijevao trenutak, to je na kraju bila njegova ustavna, moralna, ljudska obveza. A imao je dvostruke dušmane, u sendviču između četnika i ustaša. Di ćeš gore, zaboga?

Ali opet iz usta tih ljudi ne izlazi mržnja. U njihovim očima ne vidiš ni trunčicu negativnosti, oni ne žele zlo čak ni svojim neprijateljima, a vidjeli su dušmane u najgorem izdanju, vidjeli su smrt u najodvratnijem obliku, vidjeli su rat izbliza, gledali se s njim oči u oči. I opet, u maniri velikih ljudi, oni danas trijezno i normalno govore. Odmah sam se sjetio onoga iz Dvoboja na TV Novoj, onoga kojem vatra šiklja iz usta svaki put kad netko spomene Srbe, kad netko iti primiriše išta što nije strogo zadrto desno, radikalno i bolesno, jednoumno i jadno, tragično, bijedno i nikakvo. Gledam ove istinske junake i pada mi na pamet emisija o regionalnoj nogometnoj ligi u toj istoj emisiji od prije nekoliko tjedana. Ovaj uopće nije dozvoljavao da se priča ni o čemu drugome, samo o Srbima, da bi svaki put kad bi netko spomenuo srpsko ime, njemu oči zasjale, lice se iskrivilo i odjeknulo iz njega sve najgore što u nekome može postojati. A čujem da je lik svojedobno bio član jedne stranke koja u svom nazivu nosi slovo L - L kao liberali. Naravno da to nikakve veze s liberalnom idejom nema jer veličina kao što je bio Vlado Gotovac, ovome nije bliska ideja. Već liberali po mjeri jednog otužnog Dražena, čovjeka koji je malo zastranio s ceste i izgubio se iza prve livade, u prvom šumarku. U svakom izdanju te čudne emisije u kojoj se po defaultu spore lijevi i desni, na svaki spomen Srba, val mržnje zapljusne eter. I na spomen pedera, na spomen demokracije, bilo kakve zdrave građanske ideje. Jer građansko, moderno, zdravo treba zatrti. Zatrti jer ugrožava njihovu iskrivljenu viziju Hrvatske koju cijeli svijet ugrožava, prijete joj izvanka i iznutra. U toj povijesnoj zavjeri, predvođenoj, Srbima, dakako. Jebote, što je tim ljudima, u kojoj oni Hrvatskoj žive? Pa zaboga, zašto su izginuli naši najbolji sinovi u Domovinskom ratu ako ne za demokraciju, pravnu državu, u kojoj više nikad neće biti jednoumlja nego će ljudi govoriti što žele i smjeti će misliti svojom glavom, izražavati se do mile volje. Luđaci jedni, jeste li znali da su i pederi Hrvati? I da nisu svi Srbi četnici? Da bez trgovinske razmjene sa Srbijom nema bogate Hrvatske? Da je normalno igrati balun s istočnim klubovima? Zato su umrli ljudi, nisu uzimali puške da se bore za banana republiku koju će voditi vojska svojom teškom diktatorskom čizmom. Ginuli su za slobodu, slobodu koju vi svojim idiotizmom ugrožavate. Mada, istini za volju, odavno već nemate šanse, a vaša se retorika toliko istrošila da se već i neuke bakice isprdavaju s vama. Gotovo je. Pomirite se. Ugledajte se na heroje, na Dedakovića, Borkovića, pa čak i Kotromanovića. Kad će vama doći iz guzice u glavu više? Ne sramotite Hrvatsku, ne razjedinjavajte narod, dosta nam je rata i mirisa baruta, zveckanja oružjem. Daj odjebite više.... Boli me od vaše mržnje.

Imamo državu, standard raste, naprosto više ne kužim, koju pičku materinu još o Srbima govorite? Jeste opsjednuti? Rat je završio prije više od 10 godina, a par pacijenata samo o Srbima, o Srbima i o Srbima!??? Dan i noć, samo jedno te isto. Pa jebote, zovimo egzorcista. Ovi su opsjednuti totalno. Tema o nogometu, ovaj na svaki balun o Srbima... pjeni se, teče mu pljuvačka niz usta, grči mu se faca... kao, ne smijemo imati srednjoeuropsku ligu zbog Srba, to je zavjera, opet ćemo u Jugoslaviju!!!! Nisu to čista posla. Jer te face što su po defaultu kontra najčešće imaju jaki razlog za to. Evo, tako jedan iz mog kvarta, uvijek se smijemo mi ekipa tom tipu, totalno je opsjednut. Stalno ima potrebu busati se u prsa svojim hrvatstvom. Stara mu je Srpkinja, a to njega boli za poluditi i jadan, koristi svaku priliku da se iskaže. Točno vidiš da ga to jebe, jadan čovjek. I onda valjda misli da mora sve duplo dobro napraviti, mora se dokazivati... a to je idiotski jer živimo u tolerantnom društvu. U Šibeniku, gradu u kojem je uvijek bilo dosta Srba, danas oni najnormalnije rade, imaju svoje obrte, firme i ugledni su građani. Iako je Šibenik bio gadno bombardiran, ubijan, uništavan. Kroz osnovnu školu, barem trećina mojih dečkiju i cura iz razreda bili su djeca vojnih lica, ili lokalni Srbi. Mnogi su otišli, mnogi su ostali. Sjećam se, kad je sranje počinjalo, dvojica bi nakon vikenda dolazili i provocirali. Sjedio sam u klupi s jednim, zvao se Borko Vranjković, i bili smo u to doba stvarno veliki prijatelji.... Kad se zakuhalo s barikadama, on je redovito odlazio u svoje selo, gore u "Krajinu", i pričao kako se gore naveliko zvecka s oružjem, i da smo najebali jer će oni srediti stvar vrlo brzo, uhititi ustaške poglavare i sjebati našu ustašku ideju o neovisnosti. Kad je počelo još veće sranje, pričao je kako mu je super to što je Srbin, jer će u Beogradu besplatno moći na bazen, i kao izbjeglica imati besplatnu kartu za međugradska prometala. Bio je jako napaljen, počeo nositi kokardu i pokazivati javno svoju opčinjenost. I nestao je, nikad više nisam čuo za njega. Ne bi me začudilo da je, iako klinac, uzeo pušku i stasao u pravog četnika. Mnogi drugi su ostali, njihovi očevi nosili puške rame uz rame s našima. Ma, uopće ne želim ovdje analizirati, lamentirati o ratu, samo želim kazati da se moramo pomiriti sa svijetom, kako to kaže Gibonni i činiti sve da od ove naše slobodne zemlje stvorimo ljepše mjesto za življenje. Mržnja će nas odvesti samo u nova sranja, u nove sukobe, a u Europskoj uniji ćemo ionako za deset- petnaest godina bez pasoša putovati u Srbiju.

Dosta mi je mržnje i ponavljanja retorike iz prošle države koja se održavala na ratu, na bitkama iz WW2. Ne kažem da trebamo zaboraviti na rat. To ne možemo, niti smijemo. Mi smo dužni i odgovorni prema svojim žrtvama, spaljenim selima i izgubljenim godinama. Ali danas, kada svi dobro znamo da je Vukovar žrtvovan radi "viših ciljeva", da su ljudi žrtvovani, da su oružje i namirnice mogle stići tamo, samo da je bilo želje da stignu.... Ne smijemo dozvoliti nekolicini budala da nas vraća na staro. Jer ponavljam, kad istinski heroji, dakle ne mržnjom zadojeni TV voditelji žnj kategorije, nego istinski, dokazani heroji mogu danas skulirano, trezveno i ljudski gledati u prošlost, i okrenuti se budućnosti, onda smo mi - obični, mali ljudi, dužni slijediti te veličine. Sve ostalo je loše, sve ostalo je glupo i nepotrebno.

Ova današnja Hrvatska je, uz sve loše stvari kojih ima i previše, skrojena po mjeri poginulih branitelja i svatko ko govori suprotno laže.

Odjebimo priče za malu djecu, jebe mi se za Srbe i Hrvate. Ulazimo za koju godinu u Eurpsku uniju i vrlo brzo granice s istokom opet neće biti. Mi iz obzira prema žrtvama, ali i našoj djeci, pa na kraju krajeva i zbog nas samih, danas moramo zauzeti najbolje startne pozicije i uzeti od života što više. To je tako, i za to nema alternative. Bez suživota i mira nema budućnosti. Kao da meni nije žao žrtava, strahota i užasa koji su se dogodili nakon srpske agresije na Hrvatsku, nakon nedvojbene pobune hrvatskih Srba i napada Srba iz Srbije. Pa što ću sad!? Pljunit svakog Srbina kojeg sretnem na cesti. I ove koji žive u moj zgradi, čije su se supruge i djeca s mojom obitelji gužvali u podrumu dok im je glava kuće, Srbin, bio na nekoj čuki, ratovao u gardi s našim očevima? Da pljunem kolegu koji je bio na svim bojištima Hrvatske i Bosne, i kojeg su svejedno jebali u zdrav mozak jer je Srbin, podmetali mu noge oni veliki Hrvati koji nisu vidjeli bojišta, a danas su šefovi u lokalnom HDZ-u i primaju privilegije za invalidnine koje su zadobili kad se gardist vratio s bojišta i pucao u njih jer su mu ševili ženu!!!????. Ma neću. Ne mogu generalizirati, koliko god su se Srbi generalno zajebali i popušili usranu politiku, izmanipulirani i napaljeni, krvožedni kao Nijemci prije i tokom 2WW.

Ne treba zaboraviti što je bilo, to je naša povijest, naše su žrtve svetinja, ali kako tko može, netko više, netko manje, treba se okrenuti budućnosti, ne raspirivati mržnju u prime time terminu s televizije kao neki. Plašiti malu djecu sa Srbima kao da su baba roge. Ma daj odjebi, odjebi lagano. Sere mi se od takvih. Zbog takvih se i dogodio rat. Zbog prkana koji ne žele graditi, samo znaju mrziti. Srbe, pedere, cigane, židove... bilo koga, mrze jer su nula, jer su jadni i nikakvi, opterećeni, frustrirani... ljubomorni na kolege zbog plaće, na prijatelja jer vozi dobar auto ili jebe dobar komad. Uvijek isto. Luzeri jedni. Pušite kurac! Lagano, jedan po jedan, stanite u red pičke jedne. Ja imam Hrvatsku, moju najljepšu, moju domovinu, demokratsku, predivnu, slobodnu i otvorenu za sve ljude, za sve ideje.... Odjebite sa svojim frustracijama, pičke jedne, ne trujte narod. Sve je manje nepismenih, podložnih manipulacijama. Gotovo je, shvatite to. Nema više onih baba - ja bi glasala za moga vranju - kako su bakice na biralištu manipulirane dolazile na izbore koji veze nemaju s predsjedničkima, i godinama nakon što je otišao, partija kako kaže Boris Dvornik. Malo se sredite, ako već ne možete bez rata, a jebiga nije vam lako jer od stoljeća 7. se palite na Srbe... onda dragi moji desničari, radikali i ostali, vi što bez Srba nikako ne možete jer su oni smisao vašeg postojanja, i zapravo vaši najveći prijatelji, ja žću vam dati jedan savjet. Slušajte pažljivo, ovo ću reći samo jednom: dakle:

Ako baš želite biti od koristi, skupite najbolje među vama, najodvažnije i najhrabrije. Izvadite oružje s tavana i iz podruma, navucite diverzantske uniforme i napravite popis svih onih istinskih zločinaca, četnika, koji su prošli lišo. Znamo dobro da ih ima na stotine, i da na žalost, mnogi od njih danas šeću slobodno Hrvatskom, rade u našoj zemlji, žive u obnovljenim kućama. Zato, fino se potrudite da dožive nesreće. Mnogi među vama talentirani su, radili su diverzije za obavještajne zajednice tijekom devedesetih, ali mnogi među vama, čemu kriti, ubijali su i za Udbu. E pa onda gospodo, odite malo do Srbije, prerežite koji četnički vrat i osvetite hrvatske udovice, uplakane majke i djecu pobijenih. Sredite one kurvine sinove koji su vadili ljudima uči u Vukovaru, po Slavoniji, dalmatinskoj Zagori, od Rupa, Kijeva, Škabrnja... Popis mora biti dugačak, nema sumnje, zločinaca je bilo more. E pa sjebite životinje, sredite ih. Imate znanje, opremu i lovu za to. Naći ćete sponzore među istomišljenicima. Dan danas Židovi love naciste po Južnoj Americi, a vi tu kukate ko neke babe, izvodite budalaštine kao da smo u cirkusu. Shvatite ljudi, Hrvatska je slobodna, a vi ste se borili za vladavinu prava, za slobodno napisanu i izgovorenu riječ. Ako vam takva Hrvatska ne odgovara, a još mislite da možete više, fino se odmetnite u šumu, postanite tajna organizacija HOP (Hrvatski osvetnički pokret) i jednog po jednog, sredite četnike.

To što vam savjetujem krajnje je nehumano, društveno i politički neprihvatljivo, ali s druge strane, zar nije tragično da nikome od vas koji ste tako glasni, takvo što nije palo na pamet. Pa nešto tu nije kako treba, očito. A ja lud nisam. O Bože, srića da je naš predsjednik poslao neke u penziju, jer da nije, ko zna što bi danas bilo s nama. Pa i da ništa drugo nije napravio u dva mandata, povijest bi ga zapamtila. Jer tako su ostvareni uvjeti za Sanadera, a onda i EU. To je to. Živjela nam slobodna Hrvatska, i slava Vukovaru, gradu istinskom heroju!

Bože sačuvaj duše naših izgubljenih sinova, daj im spokoj, njima i njihovim uplakanim majkama.... i čuvaj nas, molim te, od mržnje među ovima našima, daj im snage da shvate koliko su besmisleni, vrati ih na pravi put, molimo te...

Ante Pancirov


HEROJI (kolumna no. 82, 18.11.2006.)

Orgazam nasilja, apsurda i sjebane klime (kolumna no. 81, 09.11.2006.)

Antimonija (kolumna no. 80, 28.10.2006.)

Važno je zvati se Ante, ne Pancirov, nego Rukavina, snajperist sa Šubičevca (kolumna no. 79, 24.10.2006.)

Nema veze što nema veze (kolumna no. 78, 17.10.2006.)

Hrvatski preporod, part 2, "vrijeme oprosta i lova na zločince" (kolumna no. 77, 16.10.2006.)

HDZ prijedlogom zakona o drogama barem 50 posto mladih pretvara u potencijalne kriminalce (kolumna no. 76, 12.10.2006.)

Kako sam proslavio rođendan s Carevićem, Munhozom, Zoranom Milanovićem i s predsjednikom Mesićem (kolumna no. 75, 02.10.2006.)

Do kraja (kolumna no. 74, 01.10.2006.)

Veliki, bijeli skandal u malome mistu (kolumna no. 73, 26.09.2006.)

Ja, anonimus i diletant smijem trackati, oni koje ljudsko stado slijedi ne smiju (kolumna no. 72, 15.09.2006.)

Ubojice idu u pakao, no, trebaju li Ana Magaš i Osama bin Laden dijeliti istu sudbinu? (kolumna no. 71, 12.09.2006.)

Jebi ga! (kolumna no. 70, 10.09.2006.)

Korupcija, istinski autohtoni hrvatski proizvod s certifikatom ISO 100? (kolumna no. 69, 29.08.2006.)

Rocky, scijentologija i moj osobni dalmatinski pozitivizam (kolumna no. 68, 25.08.2006.)

Bio sam na šibenskoj Šansoni (kolumna no. 67, 22.08.2006.)

Ako ubrzo ne pronađemo nekakve neprijatelje u svemiru, pobit ćemo se međusobno! (kolumna no. 66, 13.08.2006.)

Knin 11 godina poslije Oluje (kolumna no. 65, 05.08.2006.)

VRIJEME JE DA SE SKRENE (kolumna no. 64, 02.08.2006.)

Urbana legenda Stipe - Šibenčanin za kojim traga svaki hrvatski policajac (kolumna no. 63, 27.07.2006.)

Ako ikad umrem... (kolumna no. 62, 25.07.2006.)

ŠIBENSKE PIČKE - Kad gradonačelnica zapila, Mišo Kovač stvar spašava (kolumna no. 61, 23.07.2006.)

Moje privatno šibensko ljeto (kolumna no. 60, 15.07.2006.)

Zidane, Tesla i Talijanke (kolumna no. 59, 10.07.2006.)

Vraćam se Zagrebe tebi!!! (ma da ne bi) (kolumna no. 58, 03.07.2006.)

Devalvacija pameti (kolumna no. 57, 16.06.2006.)

Nogomet iz mog dvosjeda (kolumna no. 56, 09.06.2006.)

Što to bješe ljubav? (kolumna no. 55, 23.5.2006.)

BALADA O UBOJITOM 14. SVIBNJU I MACI GARI (kolumna no. 54, 16.5.2006.)

POKVAREN MI JE TELEFON, MIJENJAM OPERATERA (kolumna no. 53, 21.4. 2006.)

NEDOSTAJE MI POEZIJA (kolumna no. 52, 4.4. 2006.)

Kako mi je Škoro postao podnošljiv (kolumna no. 51, 25.02. 2006.)

NEJEBICA JEDNAKO FRUSTRACIJA (kolumna no. 50, 14.02. 2006.)

PUNK IS NOT DEAD (kolumna no. 49, 01.02. 2006.)

DOSSIER ŠIBENIK, I USPUT NEŠTO MALO OSOBNOG DOŽIVLJAJA, (kolumna no. 48, 24.01. 2006.)

Masturbatorski snovi, (kolumna no. 47, 17.11. 2004.)

TITO, IRENA I JA, (kolumna no. 46, 27.10. 2004.)

Hrvatska je veća Amerika od svake Amerike, (kolumna no. 45, 11.10. 2004.)

Pjesnik, a ne zločinac!, kolumna no. 44, 26.8. 2004.

Život mi ispunjava stvaranje novog tjednika (ŠIBENSKI LIST), kolumna no. 43, 6.8. 2004.

Ljeto koje zaziva revoluciju , kolumna no. 42, srpanj. 2004.

Euro 2004- Njemačka, mi stižemo! , kolumna no. 41, 5.7. 2004.

Vodeća televizija u Hrvatskoj!!!!, kolumna no. 40, lipanj 2004.

EURO2004. - Tuga zbog Pletikose, nada zbog Severine , kolumna no. 39, 12.6. 2004.

Mala je dala, kolumna no. 38, 5.6. 2004.

BALDEKIN, kolumna no. 37, 31.5. 2004.

Kontradikcija, kolumna no. 36, (svibanj 2004.)

Auspuh moje duše, kolumna no. 35 (travanj 2004.)

Život kao film, kolumna no. 34 (24.3. 2004.)

Podzemlje, kolumna no. 32 (5.3. 2004.)

Ihthis i Sretno dijete u Šibeniku, kolumna no. 31 (29.2. 2004.)

Hrvatska u oblaku dima Marihuane, kolumna no. 30 (2. 2004.)

Filmska propaganda, kolumna no. 29 (17.2. 2004.)

Romeo is bleeding, kolumna no. 28 (10.2. 2004.)

Sretno dijete, kolumna no. 27 (29.1. 2004.)

Zrinka, Ana Lajava, Corto Maltese i Novinarski ples, kolumna no. 26 (25.1. 2004.)

Superman iz Splita, mrgud u zdravstvu, sijeda dama konzerva i Thompsonovi mesari, kolumna no. 25 (18.1. 2004.)

Kolumna tijeka podsvijesti, kolumna no. 24 (18.1. 2004.)

ŠIBENIK – pribljezgavanje na ruševinama, kolumna no. 23 (8.1. 2004.)

Nova godina i ja, dani koje mrzim otkako sam rođen, kolumna no. 22 (5.1. 2004.)

Bankrot! Smijem li se nazvati piscem u osjetljivom trenutku smrti FAK-a i eksplozije afere Radaković - Rudan? XXX 21, (14.12. 2003.)

Opasnost od igranja nogometa na travi ili kako je Prgavi zbog Playstationa završio na psihijatriji, XXX 20, 8.12. 2003.

Kronologija pobjede i poraza, XXX 19, 26.11. 2003.

Roditi se na Baldekinu - blues ispjevan nakon pušione na Maksimiru, XXX 18 (16.11. 2003.)

Noć Vještica 2003. - početak predizborne kampanje, modernog lova na vještice, XXX 17 (31.10. 2003.)

Budućnost je stigla i pregazila nas, XXX 16, 19.10. 2003.

Dan Nezavisnosti, XXX 15, 13.10. 2003.

Od rođendana, do rođendana
…sretan mi rođendan, kad nisam ja…
XXX 14
, listopad 2003.

POVRATAK CIVILIZACIJI - HEMINGWAYEVO LJETO, XXX 13, 10.9.2003.

ANTIMONIJA, XXX 12., (5.5.2003.)

XXX 11 - SVI SMO MI MIRKO NORAC?, 28.4.2003.

XXX 10 - Kako je počeo rat na mom planetu, 20.3 2003.

XXX 9, 8.3. 2003.

XXX 8, 5.2. 2003.

XXX 7, 21.2. 2003.

XXX. 6 (MRTVA LJUBAV), 15.2. 2003.

XXX 5, 3.2. 2003.

XXX 4, 6.1.2003.

XXX 3, 23.12.2002.

XXX 2, 10.11.2002.

XXX 1, 3.11.2002.