RAZGOVOR UGODNI: VOODOO CADDILAC

Uvijek su mi nekako bili draži bendovi iz manjih mjesta, puno sam više uživao u tim pričama iz manjih sredina. U ovom slučaju to je Brčko, tj. Bosna i Hercegovina i zaista sam fasciniran s 3 nastupa ovog benda koja sam odgledao. Morao sam poslati par pitanja Partiju, frontmenu ovog uzbudljivog r'n'r trija, a pozivam vas da im se javite na voodoocadillac_br@yahoo.com i uvjerite se sami u strast kojom njih trojica pristupaju koncertu...

 

Hej Parti, kako si ovih dana?
Iskreno da ti kažem FENOMENALNO, naročito kad sam čuo da su nam odobrili lovu za snimanje albuma. Ovih dana hodam ulicom pun entuzijazma i osjećam se kao da sam jedna manje osoba sa depresivnim pogledom. Sav ovaj osjećaj posijan je i u ostalim članovima benda Voodoo Cadillac.

Kako je u Brčkom, laju li još na vas?
Oni laju na nas već dugi niz godina, ali mi upravo pokušavamo da napravimo kontra efekat, ne samo mi, nego svi oni koji imaju pozitivno razmišljanje o normalnom životu, tako da malo i mi lajemo na njih, a to se zna na koga da se usmjerimo.Što se tiče grada Brčkog vlada mrtva atmosfera, čovjek prosto da poludi, ali pronaći sebe u ovakvom prostoru jeste upaliti pojačalo i odvrnuti gitaru.Dešavanja sa muzičke strane su najslabije strane grada. Trudićemo se da to promijenimo i da stanje vlada ono pozitivno sa dobrim utiskom.

Kako je u ostalim bosanskim gradovima, postoje li još koji srodni bendovi, ja znam samo za No Rules iz Tuzle...
Bosna i Hercegovina je puna bendova, i to što ima medijski su teško dostupni javnosti, to govorim o underground bendovima, a mislim da nema smisla pričati kakva scena vlada trenutno u BiH, prosto rečeno - KATASTROFA.U ovakvoj situaciji mislim da treba istrajati, biti uporan na svom putu, nešto što počneš graditi da zazidaš do kraja.Da bi bio prepoznatljiv moraš biti kvalitetan, a kvalitetnost te i vodi do publike, to je slučaj upravo sa bendom No Rules.Bukvalno srodni bendovi kao što smo mi nisam još čuo da postoje u BiH i ako postoje volio bi da ostvarimo kontakte i ne samo u BiH nego i šire, ali za sad mislim da smo jedinstveni na ovom području.

To što vi radite nazivate Ťpsycho-punk-rockť i što se mene tiče odlično odgovara mom doživljaju. Tko je zaslužan za tekstove i muziku, koliko ti odogovara izražavati se u psycho punk rocku?
Da mi ne odgovara naziv psycho punk rock ne bi ni svirao taj zvuk, to je jedna strana mog života.Za muziku i tekstove zaslužan sam ja, srce svega, a tu se zna naai i koja strofa od strane članova benda.Živim za to i mislim da će zajedno i moji članovi istrajati u tome.

Kako si se zakačio na takav zvuk? Koliko već svirate?
Pa, na zvuk koji izlazi iz Voodoo Cadillaca najveći uticaj (na mene) imao je Champy, frontmen benda No Rules.Preko njega sam i čuo za bend The Cramps, ali najveće je čudo što sam ja počeo isijavati taj zvuk prije nego što sam i čuo za psycho što se i on sam zapitao Ťotkud da ti to svirašť. To isijavanje traje od 2000 godine pa evo i dan i danas smo tu.Mi ne sviramo samo psycho, tu je i punk rock znači - mješavina.U zadnje vrijeme koju god pjesmu da napravim najviše me vuče ka psycho stilu , onom čistom i otpjevan na našem jeziku.

Kako cure reagiraju na tekstove tipa: ŤMisliš da si Poison Ivy...nikad nećeš biti kao onať? Kakva vam je publika, inače?
Djevojke i nemaju neku posebnu reakciju jer i ne znaju ko je u stvari Poison Ivy. Mislim da u BiH ustvari i nema da bi neko bio kao ona. Onaj ko zna za bend The Cramps, a vrlo malo ljudi za njih je i čulo, onda vrlo dobro zna ko je i Ivy. Mislim da niko ne može ni biti kao ona jer ona je jedinstvena. A publika, kao svugdje je raznovrsna, sluša ono što joj se sviđa. Mi smo zadovoljni.

Koliko daleko si spreman ići, kada bi rekao, ono, e sad sam zadovoljan, to je to?
Ići ću daleko onoliko koliko budem sposoban. Nisam opterećen popularnošću. Gledam da bude dobro i nama i onim ljudima koji nas slušaju.Ja sam sasvim zadovoljan kada izađem na stage i otprašimo svoje stvari, i normalno, zadovoljstvo mi je snimanje materijala za koji se nadam da ćemo ubrzo i to odraditi kao i svaki bend koji osjeća i pronalazi sebe u muzici.

Mene impresionira vaš background, Brčko, koliko utječe na tebe život u takvom, ne baš rockerskom, okruženju? Razmišljaš li o selidbi, odlasku u Sarajevo ili negdje van?
Na početku sam rekao o stanju u Brčkom.Trenutno ne razmišljam ništa o tome a i nije mi se nikakva prilika ni ukazala.Teško je to reći.Ovakvi kakvi smo sada pokušat ćemo nešto uraditi i ojačati rock scenu u gradu, ali kad kažem rock scenu mislim na onu kvalitetnu. Za odlazak u Sarajevo ako misliš radi muzike mislim da ni tamo ništa nije bolje.Ono što sada vidim, kakvi bendovi iz Sarajeva izlaze nema razloga da napuštam svoj grad. Ako ću ući na tu rock scenu, onda to mogu i iz ovoga područja. Čovjeku su potrebni kontakti sa drugim ljudima da bi nešto ostvario i to najviše i poštujem, naročito stečena dobra prijateljstva.

Crampsi su mi prva asocijacija kad vas gledam. Koja ti je omiljena njihova pjesma?
Kratko i jasno ti mogu reći da su mi sve omiljene i to je to.Uživam u svim njihovim albumima. Imam i jednu želju da ih gledam uživo, pa valjda će se i to ostvariti.

Koliko uspijete medijski objaviti ono što radite?
Mi smo prije tri godine snimili demo materijal sa tri pjesme ŤLaju na nasť, ŤZnam, znamť i ŤRocker boyť. Te pjesme puštane su po razlčitim alternativnim stanicama BiH i Srbije i Crne Gore.Poslije toga snimili smo i video spot sa pjesmom Laju na nas gdje smo takođe i sa tim promovisani širom BiH i Srbije i Crne Gore. Za nas je i veliki plus što smo objavljeni na kompilaciji Zdenka Franjića sa pjesmama Laju na nas i Znam, znam na prošlogodišnjem 9. izdanju Bombardiranje New Yorka.

I još ću samo ono neizbježno: šta ćete raditi slijedećih par mjeseci?
Vježba, vježba i samo vježba za što bolji kvalitetni snimak i naravno ako se koja svirka pojavi, tu smo.

uživao u razgovoru:
tonisaric@inet.hr


 

E-ntervju:

VOODOO CADDILAC

( razgovarao: Toni Šarić)