World Wide Web
(WWW)
World
Wide Web
(skraćeno WWW odnosno Web) globalna je informacijska infrastruktura
koja omogućuje stvaranje, manipulaciju, organizaciju i pretraživanje
multimedijskih dokumenata.
Web je posebno značajan
servis koji se može sadržajno smatrati i gigantskom bibliotekom multimedijskih
dokumenata.
Web se posebno intenzivno
koristi za publiciranje, komunikaciju i elektroničko
poslovanje, kako globalno tako i unutar poduzeća (korištenjem intraneta).
Web poslužitelji
(engl. Web servers) odnosno Web mjesta (engl. Web sites)
kolekcije su multimedijskih stranica. Svaka multimedijska stranica sadrži
međusobno povezane informacijske elemente.
Početna stranica
(engl. home page) Web mjesta naslovna je stranica koja pruža
informacije o sadržaju Web mjesta te omogućuje prijelaz na željene dijelove
Web mjesta.
Web poslužitelji aktiviraju
se tako što odgovaraju na zahtjeve klijenata (to je tzv. klijent
- poslužitelj arhitektura). Klijenti postavljaju zahtjeve
pomoću preglednika (engl. browsera). Najpopularniji preglednici
danas jesu Microsoft Internet Explorer i Netscape Navigator.
Za
komunikaciju između Web poslužitelja i preglednika koristi se HTTP
protokol (HyperText Transfer Protocol), dok se za komunikaciju
Web poslužitelja s različitim primjenama u organizaciji (tekstovi, slike,
baze podataka i sl.) koristi CGI sučelje (engl. Common Gateway
Interface).
Web
se zasniva na tehnici hiperteksta koja omogućuje izravan prijelaz
na drugu Web stranicu koja sadrži tražene informacije, i to bez obzira
na kojoj se geografskoj lokaciji ta stranica nalazi. Skok se izvodi
aktiviranjem hiperpoveznice (engl. hyperlink, što dolazi
od hypertext link) koja sadrži adresu Web stranice s opisom tražene
informacije - hiperpoveznica se često naziva jednostavno poveznicom
(engl. link).
Na taj se način korisnicima
omogućuje neslijedno čitanje informacija: svaki korisnik ima svoj
redoslijed čitanja i taj redoslijed određuje tokom čitanja, već
prema tome što ga u trenutku čitanja zanima.
Ovakav
način čitanja sliči čitanju enciklopedije sa skakanjem na stranice koje
sadrže opis pojmova navedenih u tekstu, a te se stranice mogu nalaziti
u drugim svescima enciklopedije. Razlika kod Weba je u tome što ovdje
skačemo na informaciju koja može biti pohranjena na Web mjestu na drugom
dijelu zemaljske kugle. Putovanje kroz hipertekst naziva se i surfanje
ili navigacija.
Web dokumenti pišu se u
HTML formatu (engl. HyperText Markup Language) koji omogućuje
korištenje hiperpoveznica.
Uspostavljanje veze među
Web stranicama omogućuje se time što se poveznica stavlja na neku riječ
ili sliku na Web stranici. Ta se lokacija naziva sidrišni čvor.
Odredište na koje pokazuje poveznica može se nalaziti na početku ili
unutar odredišne Web stranice. Odredišna stranica može biti ili unutar
Web mjesta na kojem se nalazi stranica s koje se polazi, ili na nekom
drugom Web mjestu (koje može biti na drugoj geografskoj lokaciji).
Svaka Web stranica ima
svoju jedinstvenu adresu, tzv. URL adresu ( engl. Uniform
Resource Locator), koju koriste Web preglednici za pronalaženje
Web stranica.
Komponente URL adrese su:
http://organizacija.područje
(npr. http://www.stubica.com)
gdje
"http://" označava da se radi o HTTP protokolu, a "područja"
su ona ista područja koja su navedena kao opis elektroničke pošte.
URL adresa može se pisati
velikim i malim slovima, ali se preporučuje korištenje isključivo
malim slovima kako bi se smanjila mogućnost greške za slučaj da
korisnik ručno upisuje URL adresu.
Nekoliko
organizacija u svijetu ima odobrenje za registraciju URL adresa,
i ona to rade na komercijalnoj osnovi (cijena registracije iznosi oko
120 kn godišnje). Primjer posrednika kod registracije URL-a je Croadria,
koji se nalazi na Web adresi http://www.croadria.com. Registracija URL
adrese s nastavkom .hr je besplatna, a registraciju vrši ustanova
CARNet (http://www.carnet.hr)
URL
adrese izazivaju probleme jer se prilično često mijenjaju, npr.
zbog promjena računala na kojem su pohranjene Web stranice, strukture
direktorija, položaja datoteka sa sadržajem Web stranica i sl. Te promjene
izazivaju velike poteškoće kod održavanja Web stranica jer one u pravilu
pozivaju veći broj URL adresa i stoga je potrebno često ispitivati jesu
li se URL adrese promijenile, pronaći važeće URL adrese i ažurirati
stare adrese. Ukoliko se to ne radi dovoljno često, tada više adresa
postaje nedohvatljivo, što izaziva frustraciju korisnika.
Rješenje
je tog problema u razvoju Universal Resource Name (URL) sustava
koji će Web stranicama dodijeliti stalne adrese neovisne o fizičkoj
adresi računala, direktorija i sl. Danas ima već nekoliko predloženih
rješenja za URL.
Još jedna veoma važna značajka
Weba jest što on omogućuje korištenje ostalih internetskih servisa.
Web je zbog toga postao i odskočna daska za rad s Internetom, jer je
unutar preglednika moguće aktivirati slanje elektroničke pošte, prijenos
datoteka, pretraživanje diskusijskih skupina, chat itd.
Štoviše,
Web je za mnoge korisnike Interneta postao sinom za sam Internet
jer sve što oni rade na Internetu rade korištenjem Web preglednika.
Web je ujedno i najbrže
rastući komunikacijsko - publikacijski sustav u povijesti. To može
zahvaliti lakoći korištenja, svojem multimedijskom karakteru, tehnici
hiperteksta, lakoći publiciranja, mogućnosti korištenja u svrhu reklamiranja,
prodaje i distribucije te pojednostavljenju i standardizaciji rada u
korporacijskim mrežama.
Osnovne
naredbe preglednika Microsoft Internet Explorer
|
|
Natrag
(back)
|
Vraćamo
se na prethodno učitanu web stranicu.
|
|
|
Naprijed
(Forward)
|
Naprijed
možemo ići samo ukoliko smo se vraćali natrag.
|
|
|
Stop
|
Kada
učitavanje stranice traje jako dugo, možemo ga prekinuti naredbom
Stop.
|
|
|
Obnovi
(Refresh)
|
Stranicu
možemo ponovno učitati (obnoviti) u slučajevima kad ima izmjena
na njoj ili se veza prema Internetu prekinula (tipka F5).
|
|
|
Početna
(Home)
|
Povratak
na početnu stranicu (koju sami određujemo - Tools / Internet options).
|
|
|
Traži
(Search)
|
Pretražujemo
neki pojam na učitanoj web stranici.
|
|
|
Najdraže stranice
(Favorites)
|
Najdraže
stranice spremamo i pronalazimo ovdje.
|
|
|
Već viđeno
(History)
|
Moguće
je pregledavati adrese koje smo posjećivali. Pregledane adrese
složene su po tjednima. Ukoliko uključimo naredbu Work offline
(u izborniku File) nekoliko zadnje posjećenih stranica
možemo pregledavati iako nismo spojeni na Internet.
|
|
|
Preko cijelog ekrana
(Full
screen)
|
Sadržaj
web stranice moguće je vidjeti preko cijelog ekrana (tipka F11).
|
|
|
Pošta
(Mail)
|
Slanje
i primanje pošte moguće je i iz preglednika.
|
|

|
Ispis
(Print)
|
Otvorenu
web stranicu možemo ispisati na pisaču.
|
|
|
Izmjene
(Edit)
|
Web
stranicu možmo prenijeti na svoje računalo i nadopunjavati u Wordu.
|
PRETRAŽIVANJE
INTERNETA
(TEMATSKI KATALOZI I PRETRAŽIVAČI)
Internet, a posebno World Wide Web,
sadrži ogroman i stalno rastući broj informacija. Te su informacije
jako raznovrsne, kako po kvaliteti i pouzdanosti tako i po temi, opsegu
i strukturiranosti. Stoga je osnovni problem pretraživanja Interneta
u tome kako iz mnoštva nevažnih informacija izdvojiti one koje se relevantne
za nas.
Tematski
katalozi
(engl. subject trees ili directories) hijerarhijski su katalozi
WWW stranica uređeni po temama (npr. kultura, mediji, obrazovanje, računala,
sport, zabava,...). Svaka od tema u katalogu dijeli se u podteme, koje
se mogu dalje dijeliti. Na najnižoj razini podtema nalaze se odabrane
liste Web dokumenata posvećene toj podtemi. Svaki od dokumenata na listi
ima navedenu URL adresu na kojoj ga se može pronaći, te sažetak sadržaja.
Najpopularniji tematski katalog je
Yahoo! (www.yahoo.com), dok je jedan od najbolje uređenih kataloga
Britannica Internet Guide (www.ebig.com) sa preko 65 000 Web
mjesta.
Pretraživači (engl. search engines) predstavljaju
automatizirani način traženja informacija na Webu.
Specijalni
programi (popularno zvani pauci ili roboti) neprekidno
pretražuju informacije s Web mjesta po cijelome svijetu i prenose ih
u bazu podataka pretraživača.
Neki od najpopularnijih pretraživača
jesu: Yahoo! (www.yahoo.com), Alta Vista (www.altavista.com),
Lycos (www.lycos.com), Excite (www.excite.com), Google
(www.google.com). Neki od njih prevedeni su i na hrvatski jezik
( Google).
U hrvatskoj najpopularniji tematski
katalozi i pretraživači su: službeni popis hrvatskih WWW poslužitelja
(www.hr/wwwhr), CROSS (cross.carnet.hr), ISKON Internet
tražilica (search.iskon.hr)
Neke
od najvažnijih tehnika pretraživanja:
Logički (Booleovi) operatori AND, OR i NOT omogućuju postavljanje odnosa među
ključnim riječima (tj. pojmovima koji se traže) i time pokretanje
složenih pretraživanja (npr. marketing AND simulation zahtjeva
pronalaženje svih dokumenata u kojima se pojavljuju obje ključne riječi,
marketing i simulation)
Dodirivanje (engl. adjacency)
omogućuje specificiranje točnog izraza za pretraživanje (npr. "marketing
simulation" pronalazi sve dokumente u kojima se ove riječi nalaze
jedna iza druge u tom redoslijedu, i to s jednom prazninom između
njih)
Susjedstvo (engl. proximity) znači da ključne riječi moraju biti blizu jedna drugoj
(npr. marketing NEAR simulation kod pretraživača Alta Vista znači
da se traže dokumenti u kojima između riječi marketing i simulation
može biti najviše 10 drugih riječi)
Zamjenski operator (engl. wildcard)
omogućuje nalaženje svih varijanti osnovne riječi (npr. market*
traži sve dokumente u kojima se nalazi ili riječ market ili bilo koja
riječ koja uz osnovicu market ima jedno ili više dodatnih slova, npr.
markets ili marketing)
Strukturno pretraživanje označava pretraživanje temeljno na strukturi Web dokumenata.
Tako se npr. može zahtijevati da neke ključne riječi budu u naslovu
Web dokumenata, da je pretraživanje ograničeni na određeno područje
i slično (npr. title:marketing kod pretraživača Alta Vista traži
sve dokumente koji imaju riječ marketing u naslovu Web dokumenata).
RAZVOJ
HIPERTEKSTA I WEBA
Začetnik
hiperteksta je Vannevar Bush.
On je 1945. godine predložio Memex sustav (od eng. memory
extender) koji bi predstavljao mehanizirane biblioteke knjiga, časopisa
i sl. u kojem bi informacije bile spremljene na mikrofilmovima među
kojima bi se uspostavio sustav povezivanja.
Riječ "hipertekst"
je 1965. godine iskovao Ted Nelson radeći
na Xanadu sustavu koji je imao nedohvatljiv cilj da uskladišti
sve što je ikada napisano.
World Wide Web je 1989.
godine razvio Tim Bernes-Lee u CERN-u, europskom laboratoriju
za fiziku elementarnih čestica, s ciljem da se olakša korištenje udaljenih
dokumenata i pospješi znanstvenu suradnju .
Godine 1993. razvijen je
prvi preglednik Mosaic, a već godinu dana nakon toga i prvi komercijalni
preglednik Netscape koji je uveo sigurnosnu zaštitu transakcija te time
potaknuo razvoj komercijalnog korištenja Interneta.
Za daljnji razvoj Weba
brine se World Wide Web consortium (http://www.w3.org) kojem
je osnovni cilj razvoj standarda što omogućuju evoluciju Weba. Konzorcij
javno i besplatno objavljuje specifikacije standarda i odgovarajućih
programa te prototipova aplikacija.
ZANIMLJIVE
ČINJENICE:
Google
pri svakom upitu u sekundi pretraži više od 3 milijarde web dokumenata,
za što bi čovjeku rukama trebalo 5.707 godina da traži 24 sata dnevno
i da potroši jednu minutu na svaki dokument.
6.3 milijarde dolara iznosi
tržišna vrijednost "brand namea" Yahoo!.
15 milijuna amerikanaca koristi
Internet da bi preko njega komunicirali glasom.
158 megabajta - download
informacija koje prosječni američki surfer mjesečno skine.
13 milijuna američkih kućanstava
imat će 2003. godine besplatan pristup Internetu.
14 milijardi transakcija
e-poslovanju 2004. godine bit će izvršano s prijenosnih uređaja.
18 milijuna - mjesečni je
porast broja korisnika Interneta u svijetu.
25% ljudi na Internetu ovog
trena nešto kupuje.
1 trilijun dolara ostvariti
će 2001. e-ekonomija.
3,3 posto svih zaposlenih
u SAD-u rade od kuće pomoću Interneta.
61 milijun ljudi širom svijeta
2003. godine će na Internet pristupati s ručnih bežićnih uređaja.
15 sati - vrijeme potrebno
da se učita 32 svezaka Enciklopedije Britannice s 56 Kbps modemom.
1 sekunda - vrijeme potrebno
da se učita 32 svezaka Enciklopedije Britannice koristeći napredne optičke
linije.
900 000 - broj modemskih
ulaza AOL-a (America On-Line) koji su u svakom trenutku u upotrebi.
1 milijarda ljudi biti će
on-line do 2005. godine.
984 tisuće kupaca kupovalo
je na amazon.com-u u jednom mjesecu.
322 milijarde dolara potrebno
je da se osuvremeni računalna oprema u američkim školama.
75 tisuća IT-stručnjka (Information
Technology) je u ovom trenutku potrebno Njemačkoj.
Više od 95% računala čine
PC računala.
Europu i Ameriku povezuje
optički kabel brzine 640 Gbps (cijena: 1,5 milijarde dolara).
Najpoznatiji Web siteovi
za elektroničku trgovinu 1999. godine potrošili su prosječno 8,6 milijuna
dolara na izgradnju online imena i povećanje prometa na siteu.
Prosječan trošak transakcije
za bezgotovinska plaćanja u bankovnim uredima iznosi oko 1,08 dolara;
cijena iste transakcije preko Interneta iznosi 13 centi.