RECENZIJE NOSAČA ZVUKA, SLIKE & MULTIMEDIJE:

Recenzije piše: Darko Ciglenečki (gostujući recenzenti su potpisani ispod svake recenzije)

ARHIVA: 1999

LAMBCHOP - Nixon

Možda sam malo previše očekivao, a to nije bilo teško s obzirom na to kakva se oluja podigla oko ovoga. Mislim, slušao sam ja Lambchop još u doba "How I Quit Smoking" i jebomepas ako mi nije draži i bolji od "Nixona". Jer ovaj je možda šljokičastiji, više soul, komercijalniji i ne znam kojeg kurca palca sve više ne, ali "...Smoking" je bio i ostao jednostavno ali genijalno i raznovrsno, krasno orkestrirano, melodično i nepretenciozno folky country pop remek-djelo. No, velim, i ovo je super, šminkerski producirano, a "Up With People" je pravi, pravcati hit za sve uzraste, Lambchop-ov "Tender". Eto, kako sam lukavo prešutio činjenicu da uopće nisam slušao "What Another Man Spills" (možda mi je zbog toga, dakle nedostatka uvoda u soul naličje Kurta Wagnera, ovo prevelika promjena).
Matija Habijanec (preuzeto iz 8. broja fanzina Daydream)

SMASHING PUMPKINS - Machina / The Machines Of God

Premda smo se u početku kao malo zavaravali, ovo je isti p....n dim kakav je bio "Adore". Dakle, plitkost, običnost, ispraznost, neinventivnost (o kojem ti to izbjegavanju šablona pričaš, Billy?) i, fala kurcu, kraj benda. p.s.: "Gish" je i dalje full ok prvijenac, "Siamese Dream" i "Pisces Iscariot" su i dalje zakon, nakon "Melon Collie..." su se trebali raspasti, a "Adore" i "Machinu", pak, treba zakonom zabraniti!
Matija Habijanec

SCHMRTZ TEATAR - Žena Bez Nozdrva / Zlatno Smeće

Dobro, ja ispadam iz igre, ali Schmrtz Teatar ide dalje. Na b-strani ove kazete imate "mini kompilaciju prva dva albuma" (Viskovićeva "Gledam Televiziju", Zoidova "Nazi Reggae", moja "Jack", slojevita "Apoteka", te legendarni, epski prepjev Fugsa "Ništa"), a na a-strani novi materijal koji je trebao biti album, ali nismo stigli uvježbati "10 Zašto 9 Zato", a više se ne sjećam zašto se nije snimila "Lili Marlen". No, nema veze, tu su još uvijek blues-ispovijest iz dana striktno vukomeračke postave Schmrtza "Egoist", Jankova uspješnica iz zlatnih dana Kilo Vakuuma "Malo Dijete", još jedan prepjev Fugsa "Prevaren" (čujte samo tu produkciju, taj riperovski vokal na kraju, tu ritam-mašinu, tu vrišteću solažu na gitari, taj angažirani tekst), još jedna oda ustaštvu u moje-pjesme-moji-snovi temi "NDH", prepjev narodne "Trla Baba Lan" u kojoj Duhoviti savjetuje djeci kako da se ubiju, normalna (začudo) obrada Reedove "Candy Says", te, za kraj, hippie obrada himnične "Neka Cijeli Ovaj Svijet" featuring Orfej Veličanstveni! U pravu ste, pa to doista morate imati! EONI - OdUhaDoUha Još jedan varaždinski bend s trubom & saxom (i stvarno me baš briga ako se sad uspostavi da su oni, ne znam, prvi varaždinski bend s trubom & saxom, okej?), duhovitim naslovima pjesama poput "Sadomambo" i "Afro(dizijak)" (Darko, evo ti srodnih duša!), te groznim vokalom. Obavezno ih kontaktirati na http://eoni.webjump.com jer možda su Eoni upravo vaša nova omiljena grupa! p.s.: krankenHaus ostaje jedini dobar vž-bend, a ni oni više ne postoje. Bed! p.p.s: A pošto niste dobili dovoljno informacija iz ove recenzije, prepisat ću i dio jedne rečenice Marina Valjka koja se ticala glazbe na ovom cedeu - "Pink Floyd meets Cubismo". Evo, profesionalna recenzija
Matija Habijanec .

EELS - Daises Of The Galaxy

Vratio se i gospodin E, a nakon ekstremno depresivnog Electro-Shock Bluesa na kojem je sve vrvilo pojmovima "funeral", "cancer", "madness", "hospital", "dead" i "medication" dobili smo (ipak ne toliko ekstremno, pošto zna podsjetiti na neki od Elektro-Šokova) la-la-la veseli Daises Of The Galaxy (durovi versus El-Šok molova) na kojem su glavne teme cvijeće i ptice. Ima hitova, ima ljepote, ali meni je ovo samo poprilično bolje od prvijenca Beautiful Freak. No nikako ni blizu sjajnog, već spomenutog, drugog albuma koji je meni čak bio najbolji album 1998., na kraju iste (i samo zato što sad imam temperaturu ostat ćete bez top-liste najboljih albuma '98. iz sadašnje perspektive). Netko je dobro rekao da muzika bolje zvuči kad je stvara nesretan, nego kad je stvara sretan čovjek. I onda, E, kako ljubav, imaš curu (manijakalni smijeh čovjeka s nožem u ruci)?
Matija Habijanec

THE BEAT FLEET - Uskladimo Toplomjere

Okej, TBF su napravili domaći album godine i zaslužuju to da odsad mogu živjeti od glazbe. Produkcija i inteligencija su im za naše prilike sjajne, ali ja ništa od ovoga sigurno neću poslušati za par godina, jer je to vrsta glazbe koja kod mene traje poprilično malo. Moderno nije jednako kratkotrajno, ali kod mene očito na duže staze prolazi samo pop u rasponu od Pavement do Belle & Sebastian (baš mi je raspon... Dobro, da ne bi bilo zabune, tu čak spadaju i Beatlesi, Velveti, Marley, Drake, Beach Boysi i još poneki od legendarnih, te npr. Gorky's Zygotic Mynci, Mercury Rev, Smashing Pumpkins do "Melon Collie..." i još dosta njih (vidi liste) od sadašnjih). Ovo je u svakom slučaju super album (i vjerojatno jedan od pet najboljih hrvatskih uopće), vrlo moćan na trenutke, a nešto duže od ostalih trajat će super uvod "Odjeb Je Lansiran", kičasto-namjerno-bedasti hit "Genije", kulerska bedastoća "Psihijatrija", nova poglavlja u knjizi ST (ali i HR) bijede i sranja zvana "Manipulacije", "Sve Se Vraća Sve Se Plaća" i "Spazam", te stvar s najboljim glupim refrenom - "Prava Ljubav". TBF su i uživo odlični, sigurni i moćni (gledao sam ih ovog ljeta u Zadru i Dubrovniku), a ako žele izbjeći neminovnu prolaznost svoje glazbe samo trebaju nastaviti raditi dobre albume.
Matija Habijanec

RAMBO AMADEUS
"Čobane vrati se"
(Dallas, 2000.)

Album se prvotno trebao zvati: "Pribor za prvu psihijatrijsku samopomoć", što uistinu odlično ilustrira tematiku albuma u 11 pjesama i 46 minuta trajanja. A tek da vidite omot! Rambo se sad zove: RASMC - Rambo Amadeus Svjetski Mega Car!
Moj problem s ovim albumom je u tome što sam više od pola ovih pjesama čuo uživo na koncertu u Tvornici i studijske zvuče suho, većina nije pjevana već recitirana i čini mi se da bi Rambo trebao snimati samo live albume, i ovaj je morao biti takav - live album sa svim novim pjesmama, nek se i malo popegla u studiju, no reakcije publike uistinu ne bi trebalo nadosnimavati.

"Moj skutere" je uživo puno življa no na albumu - a uz to još pogrešno otvara album, baš kao što "Laganese" nije za drugu pjesmu. Kao i "Moj skutere" i pjesme "Don't happy be worry", "Izađite molim" (Au Mile), "Švancwald klinik", "Samrt time (Đesi Đenis)" bile su na koncertu i tek deseto slušanje poravnava pjesme s koncertom. Sve pohvale idu produkciji no ipak su mi bile draže starije Pjesme, u sirovijoj produkciji.

Antologijske pjesme s ovog albuma? "Čobane vrati se" jedino može biti hit (jedan kroz jedan), a punu izvođačku formu Car je zadržao i iznenadio u pjesmama "Hej haj barikade, "Samrt time (Đesi Đenis)". Tekstualnu formu (ali ne i izvođačku) još u: "Švancwald klinik", "Don't happy be worry",

O kako je teško bit star, biti star, a biti car! Također, dio stare forme zadržan je gostujućim vokalom (Panta šiklja nafta) u pjesmi "Kukuruz za moju bivšu dragu", prizivajući"Plombu za zelenog zuba" s albuma "Hoćemo gusle" (glas Dušan Aksić)

Sjećaš li se svega kompjuteru stari,
il je i tebi otišla memorija

("Teško gorko lako")

Ova je recenzija "posvećena ovci u svima nama"!

Jedva čekam novi koncert u Tvornici!

F NOIR "Doublestandards" E.P.
(F NOIR, 2000.)

Riječki bend, no prevarili ste ako odmah pomisilite na čistokrvni rock bend, ima sve više bendova koji koketiraju s elektronskim zvukom, o čemu svjedoči i CD kompilacija riječkih bendova udruge SPIRIT iz 1999. na kojoj, nažalost nisu i F NOIR (vjerojatno tad nisu imali ove snimke).
Nakon dema "Off the record" (1999.) i cureovskog sounda u 8 pjesama, i pod drugim imenom - prije su se zvali CONNECTED, te i pod tim imenom nastupili na zabočkom HGF-u, ovogodišnji (2000.) E.P. "Doublestandards" donosi 9 pjesama (jedna u dvije verzije) inspiriranih Depeche Mode zvukom. Dvije pjesme s prvog dema su ponovljene - "Endless" i "All my life", koja je ujedno i najhitoidnija i bila bi najlogičniji izbor za spot. Druga najbolja je "Guilt without a cause". Budući da nisam velik poklonik ovakvog zvuka, obećavam da ću ove snimke proslijediti bazi ovakvog zvuka u Zagorju - Krapinskim Toplicama (Piki, Zupi, spremite tehniku) pa će me oni eventualno ispraviti i dopuniti! Da je scena kod nas ono što bi trebala biti, F NOIR bi uskoro postali jako poznati, ne samo unutar dark/gothic scene!

(Info: Neven Vučković, F. Prešerna 7, 51000 Rijeka, 091 254 2799)

 

PSYCHO-PATH "Terminal"
(Multimedia records, 2000.)

PSYCHO-PATH imaju novi, treći album "Terminal", objavljen 2000. za slovenskog izdavača Multimedia records.

Terminal nije "običan" treći album, već su PSYCHO-PATH na neki način "požureni" da rade treći album koji je naručen za predstavu "Terminal" Matjaža Fariča (valjda će negdje nastupiti u Hrvatskoj?). Album traje 37 minuta, ima 7 pjesama, a atmosferična "New Fun" traje preko 12 minuta.

Album će vjerojatno biti najviše poznat (a nadam se da će još jače pokrenuti međunarodnu afirmaciju benda, koji je uz RES NULLIUS najbolji slovenski rock proizvod) po vokalnom (i tekstualnom) doprinosu Scotta McClouda (GIRLS AGAINST BOYS) u pjesmi "Air rager". Ostale pjesme su: Time over-timeout, Despite this we still control the skies, Unputdownable, Fun, Ueberhand.

Još nešto moram napomenuti - ovo je album koji sam kupio u ljubljanskom REC-REC-u za 2799 tolara, prije koncerta LOU REED-a (bio je red da kupim album, a ne da gnjavim Sandija ROCK VIBE Mavera da mi pošalje promo, po treći puta), čime povlačim osobnu paralelu s koncertom IGGY POP-a u Ljubljani kad sam nabavio prvi album RES NULLIUS, što također vrednujem kao jedan od najboljih događaja u mojoj muzikantskoj karijeri (sic?!), pogotovo što od faksa, nekoliko godina već nisam bio na koncertu u Sloveniji.

PP su napravili drugačiji album od, meni najdražeg albuma - prvijenca JIU JITSU (1997.Tricom/Rock vibe), i drugog albuma AUTOEROTIC (Tricom), na njemu nema izrazitog hita kao "Dehydrated" i "I remember" s prvog, i "Recognition" s drugog albuma, mislim da bi "Unputdownable" bila najspotičniji izbor, naravno uz "Air rager"!

Sve albume krasi izvrstan omot i design, ali i ukupno izvrsna medijska prezentacija i promocija na čemu bi mnogi hrvatski bendovi trebali učiti. No, treba i imati ovako kvalitetan bend i ovakve pjesme i imati što promovirati!

Potražite i podsjetite se na intervju na ovom sajtu s bendom. Inače, više ih ne morate tražiti na Rock vibe sajt, već imaju svoj sajt i mejl: www.psychoz.com
band@psychoz.com

Meli, Janez, Matej, Denis, Jernej i Štefan zovu vas da poletite s Terminala (samo pazite da nije Concorde, no teško da i imate toliko love)!

...I got the fear
these are stupid times
Soft power lick forever detonate your life
I keep loosing you...
You wanna fuck d.e.s.i.r.e.?
Deliberate, evolving, singular, irrational, ravishing, elusive...

("Despite this we still control the skies")


text: PSYCHO-PATH o log (ace/D.C.)

 

RICHARD ASHCROFT
"Alone with everybody"
(Hut, 2000.)

Nakon velikog uspjeha grupe THE VERVE s (trećim) albumom "Urban Hymns" (1997. Hut) grupa se raspala (nije ni prvi, ali je čini se ipak zadnji put). Malo je znano da su oni uzeli nepoznati OASIS kao predgrupu na svoje koncerte, a OASIS su im to kasnije uzvratili - i također im pomogli u afirmaciji. Čak je Richard Ashcroft dobio posvetu u odličnoj pjesmi "Cast no shadow" s OASIS albuma "(What's the story) Morning glory" (1995. Sony) sa stihovima" When he face the sun he cast no shadow".

Svaki put kad su bili blizu uspjeha THE VERVE su se raspali i izgledalo je da ih zbilja ne mazi sreća - no ipak im se stiglo posrećiti trećim albumom. Za podsjećanje: prvi album je "A storm in heaven" (1993. Hut), kompilaciju "No come down (B sides & outtakes)" objavio je 1994. također Hut, no nažalost gore nije studijska, već live verzija fantastične "Gravity grave", a drugi album zvao se "A new decade" (1995. Hut).

Solo karijera Richarda Ashcrofta nije bila upitna i uistinu nisam sumnjao da će album biti dobar, jedino je bilo pitanje hoće li biti premekan - Richard se oženio (Kate), dobio sina (Sonny) i normalno je da sređenje životne situacije ne nosi radikalizam i eksperimente. Mnogi su i albumu "Urban hymns" zamjerali utišavanje gitara i manje psihodeličnih wah-wah gitara. Oni koji su voljeli taj album sigurno će zavoljeti i ovaj, pogotovo ako ste voljeli "Sonnet", "Lucky man", "Catching the butterfly"... Singl " A Song For Lovers" fino je najavio album koji je odmah po objavljivanju (26.6. 2000.) došao je na UK LP charts - na Number One. Drugi singl s albuma je "Money To Burn", spot je snimljen u New Yorku, a režiju potpisuje Robert Hales. Richard s novim bendom vježba za kolovoške nastupe (za Englesku provjerite na sajtu: www.gigsandtours.com a i na njegovom sajtu, koji lagano (prepolagano) raste: www.richardashcroft.co.uk

Popis pjesama:
01. A Song For Lovers 02. I Get My Beat 03. Brave New World 04. New York 05. You On My Mind In My Sleep 06. Crazy World 07. On A Beach 08. Money To Burn 09. Slow Was My Heart 10. C'mon People (We're Making It Now) 11. Everybody

Sve pjesme će vam se nakon nekoliko slušanja toliko uvući pod kožu da ćete ga neprestano slušati bar mjesec dana (to mi se nije desilo još od zadnjeg albuma MSP i FLAMING LIPS). Možda je čudan izbor drugog singla - "Money to burn" - za ljeto je to mogla biti "On a beach", ili malo žešća "Crazy world" (u tu kategoriju spada, uz "Money to burn" i "New York" - premda u recenziji na CD NOW zamjeraju površno dodvoravanje SAD-u, no mislim da će ga i Ameri popušiti). Sve ostale pjesme su laganije, melodične, skoro bez električnih gitara (negdje u sredini je "C'mon people" i prvi singl), dosta ih je i orkestrirano (no s razlogom, nisu prenapuhane).

Što se mene tiče, ovo je zasad album godine. 60 minuta - 11 Pjesama. "I get my beat".

"I'm just like everyone" (Slowly was my heart")

 

LOU REED "Ecstasy"
(Reprise/Warner, 2000.)

Lou Reed od albuma "New York" (zadnjeg remek djela) ne zna za loš album. 77-minutni "Ecstasy" se također pridružuje popisu ovog ex Velveta koji i dalje održava karijeru na visokim umjetničkim pozicijama, a i dalje je tolerantan čak i prema medijskim diletantima (Gorana Bakića ja bi na onakva stupidna pitanja vjerojatno lupio "Šakom u glavu", ako ništa onda verbalnom š(t)akom), iako politiku, medije... uvijek očeše bar jednom pjesmom na albumu - ovdje je to "Future farmers of America", na "New York-u" (1989. Warner) to je bila "Good evening mr. Waldheim", na "Magic & loss" (1992. Sire/Warner): "What's good", na "Set the twilight reeling" (Warner, 1996.) : "Sex with your parents Part II".

Lou nije apolitičan ni u nekim drugim pjesmama, a nije ni riješen podilaziti publici ni izdavačkoj kući jer inače (kao ni SONIC YOUTH, i THURSTON MOORE) ne bi na album stavio dugačku izvrsnu "Like a possum", suvremenu "Sister Ray" (koja ni u kom slučaju ne može dostići tu slavu) no ima antologijske riječi: "I've got a hole in my heart the size of a truck / It won't be filled by a one-night fuck / Like a possum / Calm as angel".

Spot je "Modern dance" (gdje je Lou u cijelom spotu obučen kao pijevac i izgleda šašavo pogođeno tematici pjesme) koja je i najhitoidnija, a tu su blizu i "Tatters" , "Turning time around" i "Big sky". Ovaj "Mystic child" i dalje je "Mad" ("Paranoia key of E") te i dalje isporučuje odličan "Rock minuet" (ukupno 14 ekstatičnih pjesama).

Provjerite Luovu kondiciju na ljubljanskom koncertu - 1.8. na Križankama za čiji se karte mogu u Hrvatskoj kupiti u zagrebačkom Dallasu, u Rijeci u "New sound-u". Na netu: www-zvpl.com www.vstopnice.com Potražite i velikog majstora na: www.loureed.com www.repriserec.co/loureed Ecstasy or what?

EINSTURZENDE NEUBAUTEN
"Total eclipse of the sun"

(1999. Rough trade)
"Silence is sexy"
(2000. Zomba records-Rough trade)

Nojbauteni strajkaju agen! Odličan 19-minutni singl bio je uvod u također odličan album. Sa singla je samo "Sonnenbarke" na albumu, a odlična naslovna (u dvije verzije) i " Helium " nisu, što je dobar razlog za nabavku singla - uz što je omot izvrstan - kroz dvije rupice na omotu s CD-a možete vidjeti kad će biti sljedeće pomrčine sunca, sve do 31.5.2003. kad je u 3.37 pomrčina na Islandu!

Album (izvrstan omot je u digi-packu, sa svim tekstovima) otvara uspotirana ( na Prodigy način) "Sabrina" s hipnotičkim refrenom "I wish this would be your color" koji vam se uvlači pod kožu. U "Sonnenbarke" poručuju "Komm mit mir", odlične su i: "In circles", "Alles", "Redukt"... Album ima ukupno 87 minuta, naravno nije sve na jednom CD-u.

Petnaesta pjesma, 18-minutna "Pelicanol" je na zasebnom CD-u i najluđa je od svih pjesama. Dovoljno je reći da je Pelicanol u prijevodu - school glue, pa vam je jasno da ovu pjesmu ne možete u potpunosti doživjeti bez određenih stimulansa (pogotovo krčanje i vrištanje na kraju, ipak ne takav atak na uši kao kod "headcleaner" s "Tabula rasa" albuma...

ENB koračaju ka novom tisućljeću kao jedan od najpripremljenijih bendova jer i tekstovima (znanost, religija...) i muzikom (tu nisu nikad kuburili eksperimentima, osim što su vremenom stišavali buku, nalik na SONIC YOUTH) i dalje će utjecati na nove bendove. "Silence is sexy. So sexy. As sexy as death... Your silence is not sexy at all."

U bendu su: BLIXA BARGELD - vocals..., ALEXANDER HACKE - bass..., N.U.UNRUH - percussion..., RUDOLF MOSER - percussion, drums..., JOCHEN ARBEIT - guitars...

Info: http://www.icf.de/EN/ en@freibank.com
kontakt, mailorder, managment: Klaus Maeck, Dietmar-Koel-Strasse 26, D-20459 Hamburg, Germany-

THE CURE "Bloodflowers"
(2000. Fiction-Polydor)

Nakon dva slušanja ovog albuma zaključio sam da mi treće nije potrebno. "There is no if..." i naslovna "Bloodflowers" su donekle slušljive, sve pjesme su predugačke, hita (ili barem hitića kao "Friday") ni za lijeka. ROBERT SMITH je odavno trebao potrošiti sve make up zalihe i otići u penziju. Ni fanovi ga valjda više ne mogu podnositi iako će po inerciji još kupti album...

Evo i nekih stvarčica s CD-a, da ova recenzija ne bude prekratka - u bendu su: ROBERT SMITH voice, guitars, bass, keyboards, SIMON GALUP- basses, PERRY BAMONTE - guitars, bass, JASON COOPER - drums & percussion, ROGER O'DONNEL - keyboards.

Fanovi nek vide i sajt: www.thecure.com

Eto i citata s CD-a (no očito nije potaknuo kreativnost): ALFRED LORD TENNYSON "The princess": I know now what they are mean tears from the depth of some divine despair rise in the heart, and gather to the eyes in looking on the happy autumn fields and thinking of the days that are no more

Nema više lijeka za poticanje karijere THE CURE. Hipokrat je digao ruke, pacijent je mrtav, operacija je uspjela! Ni Višnjić ovo više ne spašava!

THE FALL "The Marshall Suite"
(1.2.2000. ARTFUL)

Novi album mančesterskih THE FALL objavljen je 2000. (iako na omotu stoji 1999.) traje 40 minuta, a u 14 pjesama MARK E. SMITH stavlja sve od rokabilija do nojza i lo-fija, a kao i drugi bendovi koji su nedavno objavili svoje n-te albume u karijeri (SONIC YOUTH, LOU REED, ENB...) - nudi korektnu razinu sličnu nekim prošlim albumima, no ništa revolucionarno, što je teško i za očekivati. To će zadovoljiti fanove, no teško privući novo sljedbeništvo.

Album otvara hitoidna "Touch sensitive" i mogući drugi singl, dok je rokabilična "F-Oldin' Money" prvi singl (objavljen u 2 verzije 16.8.1999. autor nije MES, već T. Blake, a još je jedna pjesma obrada: "This perfect day"). "Shake off" je punokrvni THE FALL, tipični tekstualni mish mash. "The crying marshall" je tipična THE FALL žesta,a popis najzanimljivijih pjesama zatvaraju zadnje dvije: eksperimentalna "Mad.Men-Eng.Dog" i lagani, klavirski outro "On My Own", možda jedina pogodna za normalnu (AOR) radijsku distribuciju (možda i "Birthday").

MES piči dalje, u n-toj postavi benda: TOM HEAD: drums, JULIA NAGLE: keyboards, guitar, programing, NEVILLE WILDING: guitar, vocal, KAREN LEATHAM: bass, ADAM HALAL: bass, S. HITCHCOCK: string arrangments

Popis pjesama:

Part 1
1. Touch Sensitive 2. F-Oldin' Money (prvi singl!) 3. Shake Off 4. Bound 5. This Perfect Day
Part 2
6. (Jung nev's) Antidotes 7. Inevitable 8. Anecdotes + Antidaotes In B#
Part 3
9. Early Life Of Crying Marshal 10. The Crying Marshal 11. Birthday Song 12. Mad.Men-Eng.Dog 13. On My Own

SINGLES:

"f-'oldin' money" CD 1 (August 16th 1999 CDARTFUL3) 1. f-'oldin' money 2. perfect day (new version) 3. birthday song (new mix)

"f-'oldin' money" CD 2 (August 16th 1999 CDXARTFUL3) 1. f-'oldin' money 2. The REAL Life Of The Crying Marshal (new version) 3. Tom Raggazzi (new mix)

MES i THE FALL rade i dalje i u skorije vrijeme je za očekivati novi (petstoti) koncertni album, kompilaciju, a sljedeće godine vjerojatno i novi album. Na netu (tražite s CD NOW pa na linkove) potražite dodatne informacije, ima brdo fanovskih stranica s kompletnim tekstovima pjesama.

DISTROJERS "Časna pionirska riječ" (Anubis, 2000.)

Dvadeseto izdanje Anubisa odličan je primjer imperije "starijih rockera" koji mlađim snagama uzvraćaju udarac - i pokazuju kako se sviraju i rade pjesme - nepretenciozne, obične r'n'r pjesme koje i nekad iz banalnog teksta izvuku maksimum. Ovo je 37 minuta novovalne eksplozije i Le cinema/Virusi (Ramones/Blondie) ugođaja, idealno za tulume i fešte.

Album je poznat i po tome što je u pjesmi "Golubovi" gostovao Ivo Robić (Mr. Morgen) što je zadnja njegova studijska snimka prije smrti. Da je ovo bend početnika doživio bi panegirike. Ako će raditi spot logično se nameće odlična "Glupe" (himna plavuša!), gdje je glavni vokal Baby Lushic (Jasna Bilušić), odlična je i "Yuppie", "Bye bye", "Yaya", dok zasigurno zadnja pjesma s popisa ne bi mogla na singl, osim kod LET 3 - potpisano je 12 pjesama, a na CD-u je moguće čuti 11 - 12. se zove: "Nema"!

Pank Podgorski, Ramon COPOLA, I.K. i Baby Lushic rasturat će po Ruby Tuesday Saloonu, Sax-u i sličnim mjestima i vjerojatno ne toliko puta koliko zaslužuju da ih se čuje.

Čekam novih 5-10 albuma Anubisa do kraja ove godine, prvi će vjerojatno biti splitski ĐUBRIVO, pa MEGABITCH (ova dva su sigurna), zašto ne nastaviti s THEE LARCHE, KID & DICK, ZIDAR BETONSKY (ako još postoje), očekujem i live OVERFLOW, možda i novi DON'T, MATCHLES GIFT... Danfa - na tebe je red! Treba doći do prvog Porina, Crnog mačka... (Anubis records, Gajnice 12, p.p.12, 10090 Zagreb, http://www.anubisrecords.com)

 

SONIC YOUTH " NYC GHOSTS & FLOWERS" (Geffen, 16.5. 2000.)

SONIC YOUTH imaju novi album "NYC Ghosts & Flowers"!

To je, nakon albuma "A thousand leaves" iz 1998. (Geffen) prvi regularni album budući da su u međuvremenu sami objavili 4 eksperimentalna albuma na svojoj etiketi SYR, zadnji je dupli "Goodbye 20th century" koji je sniman od ožujka do kolovoza 1999. (SYR5 trio album s Ikue Mori i DJ Olive - izlazi u kolovozu 2000.!)

Najveća novost na ovom albumu (i turneji, europska je nažalost kratka i najbliže su u Švicarskoj - vidi NAJAVE) je da su, bar do kraja ove godine, nakon 19 godina SY - kvintet (legendarna četvorka: THURSTON MOORE, KIM GORDON, LEE RANALDO, STEVE SHELLEY) - službeni član sad je i JIM O'ROURKE, koji je bio i koproducent albuma koji je sniman od listopada 1999. do ožujka 2000. , a na turneji će svirati bass (Kim piči po gitari), sint i još ponešto...

Važan uvod u snimanje albuma je stvar koja se u zadnje vrijeme desila mnogim bendovima - krađa opreme (vjerojatno neosigurane?): 3.7.1999. im je na parkiralištu Orange Country California ukraden kamion pun opreme (nije nikad pronađen) kojom su od devedete naovamo stvarali muziku i svirali koncerte, no ipak su tu turneju uspjeli dovršiti bez otkazivanja koncerata. Tad im se to činilo kao katastrofa, no sreća u nesreći je bila to da su se vratili starijioj opremi - ponovo istraživali zvukove na gitarama s "Daydream nation" i starijima, uz nove pedale i drugu opremu i, kako piše na sajtu - to ih je dovelo do "some new passports to freakoutsville"! Čak je Thurston svirao i Les Paul-a!

SY konačno imaju, od svibnja 2000. official sajt (www.sonicyouth.com), puno tog je andr konstarkšn (to iskreno i priznaju - " The site is in its infant stages here"), no tu je ono najvažnije - tour dates!? Linkovi linkaju na puno fanovskih stranica no na albumu su začudo otisnuti tekstovi tako da zbog tog ne morate pretraživati web. Album je ono što i možete očekivati od benda (kao i od THE FALL, uostalom), ako ste fan - nikakve revolucionarne stvari, i nikakav novi "veliki album". Iako je to možda bilo za očekivati nakon izvrsnog "A thousand leaves". Album je smireniji, nema nijedne "hitoidne" pjesme (mislim da bi spot i singl mogla biti "Nevermind (what was it anyway)" koju pjeva Kim, a poneke pjesme u krešendu završavaju u uobičajenoj (?) buci, a album začudo traje samo 42 minute (pohvalno, ne moraju svi albumi, zato jer to CD format dopušta - imati preko 70 minuta glazbe). Nasreću, LEE RANALDO ima opet dvije pjesme na albumu (što je već postao prosjek od "Washing machine"): "Small flowers crack concrete" i naslovnu, fantastičnu "NYC ghosts & flowers", koje su, naravno najbolje na albumu, a meni daju novog štofa na osobnoj kazetnoj kompilaciji "Eric's trips" sa svim Lee-jevim pjesmama (12 ako dobro brojim, bez lajv verzija, počev od "In the kingdom #19" s "Evol" albuma) koja već jedva stane na 90 minuta (naravno, bez njegovog solo noise albuma "From here to infinity" iz 1978. objavljenog za Savage conquest).

Pjesme na NYCG&F su: 01. Free City Rhymes 02. Renegade Princess 03. Nevermind (What Was It Anyway) 04. Small Flowers Crack Concrete 05. Side2side 06. StreamXsonik Subway 07. NYC Ghosts & Flowers 08. Lightnin'

Veliki ostaju veliki. SY ostaju mladi i u 21 stoljeću. A možda uključe i bebača - Coco u bend, kad poraste, a ne samo da sempliraju dječje vrištanje u pjesme ("Voice piece for soprano", 12 sekundi - od YOKO ONO na SY4 solo albumu).

"REACH FOR THE LIGHTS - INTUITION - FREE CITY RHYMES" ("FREE CITY RHYMES")

"ALIVE - INCLINED TO THRIVE" (NYC ghosts & flowers)

bend info: www.sonicyouth.com
Sonic Youth PO Box 6179 Hoboken, NJ 07030

TOUR DATES:

6.7. 2000. Copenhagen, Denmark - Jazzfestival/vega - SONIC YOUTH 7.7. Oslo, Norway - Quart - SONIC YOUTH 8.7. Kongsberg, Norway - Jazz Festival - SONIC YOUTH 10.7. Paris, France - Elysee - SONIC YOUTH 11.7. Paris, France - Elysee - SONIC YOUTH 12.7. Montreux, Switzerland, Montreux Jazz Festival - SONIC YOUTH 14.7. North Of Portugal Festival Vilar De Mouros - SONIC YOUTH 15.7. Santiago De Compostella,Spain - Santi Rock - SONIC YOUTH 20.7 - 5.8. US Tour: SONIC YOUTH w/ Pearl Jam

 

EONI "Od uha do uha"
(Greencajg 005, 2000.)

Još jedan bend koji je već odavno zaslužio CD izdanje (što prečesto ponavljam u ovim recenzijama). Nakon odlične kazete "Treća glazba" (trenutno mi nije u posjedu pa ne mogu uspoređivati pjesme s popisa), zabočkog HGF-a, pobjede na HROT-u '98. i pjesama na kompilacijama "Varaždinske rock večeri" (Laž, Amorosa - meni najdraža, a, nažalost obje nisu na albumu) i "Varaždin Greencajg Express" (Pustolovina - pogodili ste - nije na albumu) konačno su Eoni ušli i izašli iz pravog studija i objavili ovaj odličan cede.

Album ima 50 minuta glazbe u 13 pjesama (7 vokalnih, 6 instrumentalnih) Siniše Kolarića (glazba i riječi), većina novih (premda sam očekivao još koju stariju, s kazete), a pročitajte i popis majstorskih svirača i njihovih instrumenata: Siniša Kolarić (gitara, glas, bas, bongosi, fućka, šuškalice, blok flauta ksilofon), Petar Čavlović (bubnjevi), Ivan Križanović (bas), Tvrtko Trlek (truba, usna harmonika), Dubravko Dvorski (sax, krici), Jurica Majnarić (Klavijature, rifljača), a sve je upakirano u zanimljiv (kakav i dolikuje bendu) omot Darija Kosa, s odličnom naslovnom stranicom.

Od pjesama ističe se fantastična "Rebus" čiji sam izvrstan, genijalno jednostavan tekst jednostavno morao rkinuti:

"Pleši sa mnom, riješi rebus, pobijedi blues. Pleši sa mnom, bježi sa mnom, bježi u svoj nespokoj. Ja ti ne mogu ništa, i možda previše tražim, pogledaj me. Ja više hodam no spavam, i više sanjam no pričam, odluči se. Ja više hodam no spavam, i više sanjam no pričam, a vrijeme istječe..." (SINIŠA KOLARIĆ)

O ugođaju, ritmičnosti, filmičnosti (album kao da je soundtrack nekog filma, recimo Jarmucha, Wendersa, Lyncha, zašto ne i Tarantina...) njihovih pjesama najbolje govore sami naslovi: REBUS, SADOMAMBO, AFRO(DIZIJAK), KARNEVAL, SATURNALIA, KLIMA, O LE O LA, NEGRITA, UGODA, FILM, MALIGANI, CRNA MAČKA, REKLA-KAZALA.

U rujnu 1996. u fanzinu 4 ZIDA I ZVUČNIK odlično su se opisali: "Naša glazba je emocionalna ... doslovno je ekspresivna, nije impresivna... to je ono što se osjeća čulima..." Tad su i spekulirali o snimanju pjesama, o pravom nosaču zvuka - i dočekali su ga!

Ovo je idealan album za Aquarius records i nije mi jasno, ako im je i nuđeno, zašto to nisu prihvatili i objavili. Eoni su fantastičan koncertni bend i iako, kako čujem nisu u kompletnoj postavi i rijetko će svirati, ovaj album je jednostavno nemoguće odbiti bilo kom uredniku diskografske kuće, a čini mi se da jedino "Aquarius" (donekle i Anubis) ima logistiku koja osigurava svojim bendovima nastupe, medijsko pojavljivanje i šanse na uspjeh.

A kako li će tek biti zahvalno i za režisera da ufilmi i uspoti Eone (najlogičnije rješenje čini mi se "Rebus", odlični instrumentali "Saturnalia", "Negrita", "Film", idealan ljetni hit "O le o la", "Maligani"...).

Atmosfera pjesama automatski nagoni da plešete i vrtite film u sebi: "Ja više hodam no spavam, i više sanjam no pričam, a vrijeme istječe." (REBUS)

(EONI info: 091 250 3543
I-krizanovic@yahoocom

http://eoni.webjump.com
)