TRAUMA
"TRAnsUMA"
(Greencajg 003, 1999.)
Prvi
sam puta čuo za Traumu u rujnu 1996. - u fanzinu 4 ZIDA I ZVUČNIK (prva
svirka 12.4.1990.), a kako zvuči bend - na kompilaciji "Varaždinske
rock večeri" iz 1996. (dvije pjesme - Moj pas nije živ, Ministar financija
- meni njihova najbolja pesma i neshvatljivo mi je što nije na albumu,
što nisu ustvari obje!) i odmah su mi ušli u prvu ligu VŽ bendova, uz
KRANKENHAUS, DOBRE DUHOVE, EONE i DIRECTED CREW. Zatim su 1997. zajedno
s Krankenhaus izišli na kazeti "Parket anganžman", gdje su imali 7 pjesama
- uz već spomenutu Ministar financija, gore se nalazi i pjesma "Trauma"
koja je jedina od dosad spomenutih na CD albumu (?), ... Ti nemaš ideja,
Obećana zemlja, Rupa, Ne budi više, Rasta is a future trip.
Nakon
što je Greencajg objavio CD kompilaciju KrankenHausa kao prvo izdanje
ove "male izdavačke kućice" (kao što je Kornel govorio za svoj "Kekere
Aquarium"), i kompilaciju "Varaždin Greencajg Express" (gdje je Trauma
s pjesmom "Male ptice" koja, začudo - je na CD-u) bilo je i logično
da je sljedeći korak i sljedeće izdanje Greencajga - TRAUMA (baš kao
što nije bilo teško za pretpostaviti da će izaći i EONI, kao što bi
to napravili i (DOBRI) DUHOVI, da nisu našli "pravog" izdavača i objavili
album za Anubis iz Zagreba.
Trauma
su: Zera (Robert Zernec) - vokal i gitara, Munda - bas,
Ivan - bubnjevi. Bend djeluje već brdo godina (10) i kao i većina
- odavno je trebao objaviti album na CD-u. U 62 minute (povremeno mrzim
CD format jer puno izvođača misli da ga moraju popuniti, umjesto da
se koncentriraju na LP-jevskih 45 minuta, a 74 minute ostave za kompilacije
ili CD izdanje 2 albuma iz back kataloga, ili za bonus pjesme) ima 15
pjesama.
Album
počinje s izvrsnom i za mene, dotad netipičnom pjesmom MOJE SJEĆANJE
- punk nojsija, kiks es!, fajt klab - iznenađujuće za početak, lupa
u fejs, matrix; no, nažalost, ostatak koji slijedi nije (većinom) na
nivou prve pjesme, često i zbog tehničkih uvjeta jer se ponekad doima
da su na CD prebacili neki stariji podrumski snimak. Ostale pjesme su:
PRAVA STVAR, MY LAST COME BACK, VA-YO HI-YO, ZAKAJ JE TO (LA-LA-LA-LA)?
(solidna rokija), SAN FRANCISCO (počinje sa semplom Pape "ako to može
drugačije izgledati"), (MOJE IME JE) DALEKA ZORA (jako dobra, prizivanje
Stooges-a!), TRAUMA (stara, programatska za bend), MALE PTICE, NE DIRAJ
ME (ja neću tvoj dodir!), JA UVIJEK BIT ĆU (za tebe da mi lomiš kosti...),
ULIČNI HODAČ (treba li reći - obrada brejkersa, no čini mi se, iako
dobra, da je nepotrebna - kad Trauma ima svojih pjesama), SKORO PA JOY,
PUKNUTIH ŽILA, KONDOR (el ... pasa - solidna obrada instrumentala, no
opet - nepotrebno).
Trauma
ima fajterski, štemerski štih (koji ponekad uspijeva, a ponekad ne),
no riječi se često ne razumiju i moram priznati da sam više očekivao
za ucedejenje benda, ovako mi daje polovičan rezultat. Shodno današnjem
trenutku - rado bi na albumu vidio studijsku verziju "Ministar financija",
kao i sve pjesme s "Parket anganžmana", tad bi ovo bio jako dobar album.
Puno bi bolja ocjena bila da su na albumu i neke ranije pjesme, koje
su, iako već objavljene - trebale naći mjesto na CD-u - na koji bi trebale
ići najbolje pjesme bilo kojeg benda, a ne one zadnje koje je napravio
(to će vjerojatno i THEE LARCHE ponoviti na svom albumu, no bar da se
pojavi bilo kakav).
Šteta,
nastupni album nekog benda trebao bi biti jači, profiliraniji, a iako
s puno mečeva u nogama, Trauma je izgleda u vrijeme snimanja bila u
mavrovićevskoj formi, negdje u pauzi između 2 meča, traumatizirana,
hospitalizirana, u krankenHausu. Treba li joj "Chicago hope", "Hitna
služba" (E.R.), ili možda Goran Višnjić? Rasta is a future trip? Back
to roots?
Nadam se da će Trauma uskoro doći u zabočki Gjalski (i ostatak VŽ scene)
i tamo uživo predstaviti svoj album, koji, kod većine VŽ bendova, najbolje
funkcionira uživo. Za Traumu sam se u to uvjerio, na promociji KRANKENHAUS
CD-a kad su svirkom jednostavno pojeli sve ostale bendove.
C.iD.
DUHOVI
"Iza debelih vrata"
(Anubis, 1999.)
SAMOM
SEBI STRAN
PRIJATELJE TRAŽIM
U PJESMI IH NALAZIM
I
STVARAM SEBI SAN
I BUDIM SEBI DAN
TOLIKO STVARNO SAM
SAMOM
SEBI STRAN
DOK
LUTAM POLJIMA
BJELINA PROSTRANIH
PRIJATELJE TRAŽIM
U RIJEČI IH NALAZIM
I STVARAM SEBI SVIJET
PRIVIDAN AL' SVET
TOLIKO STVARNO SAM
SAMOM
SEBI STRAN
Konačno
da su (preDOBRI) Duhovi službeno objavili album. Time je još jedan bend
koji je to već odavno zavrijedio skinut s liste nepravedno neobjavljenih
prvih albuma i bendova koji bi u nekoj normalnoj zemlji objavljivali
treće albume (Wanted: KRANKENHAUS, THEE LARCHE, KID & DICK...) i već
mogli solidno živjeti od svoje glazbe i barem jednog koncerta tjedno
(i ne bi konstantno bili na rubu raspada i prekida rada), a u počecima
karijera trudili su se iz petnih žila i nisu čekali da im uspjeh padne
s neba, mada su ga odavno zaslužili. Ovako strahujem da, zbog životnih
okolnosti i sređene situacije (žene, deca, stanovanje...) Duhovi (barem
Ivica, za ostale ne znam) i neće imati previše vremena ni volje promovirati
ovo izdanje i raditi nekakvu karijeru (premda je to u Hrvatskoj odavno
SF osim ako nisi denser ili tonikaš), već će kul promatrati s distance
i iz fanovske i frikovske vizure tu i tamo svirati, polako raditi na
sljedećem izdanju, bez ikakvih pretenzija za masovnijom percepcijom...
Šteta
što se nekad desi da albumi izađu potkraj godine i zagube se u prosincu
- te ne ustignu ući u kategorije albuma godine ni te kad su izašli jer
ih se ne stigne percipirati, a ni sljedeće - jer je kalendarski album
izašao u prošloj godini, a to se upravo desilo Duhovima (i ja ih moram
staviti na listu i revidirati još neke albume).
U
38 minuta odlično upakiranog albuma (sistem Feathers, woood... kompilacije
Anubisa), kartonski omot, ovdje s knjižicom s pjesmama te odličnom uvodnom
pjesmom sastavljenom od svih pjesama zajedno; uz stripovske ilustracije
Dušana Gačića i fotografijama K.D. Sudeca koje
su na CD-u, kao CD-rom, i to 11 odličnih fotografija, po jedna za svaku
pjesmu; dok je omot oblikovala Helena Fotak) i snimljenog (studio
Kozmo, producent Bojan Kotzmuth) te odsviranog i otpjevanog (Ivica
Bađun - glas, gitara, flauta; Petar Čavlović - bubnjevi;
Goran Dobrinić - gitara; Boris Paljak - gitara; Dinko
Sardelić - harmonika, orgulje; Igor Šipraga - bas; Tvrtko
Trlek - usna harmonika, glas; bilo bi super da je bar u nekim pjesmama
bilo i žemskih pratećih vokala?)
Budući
da je (bolja?) polovica braće Bađun izravno uključena u ovaj projekt
- vokal, tekstovi većine pjesama, i budući da oni znaju medijsko znaje
bilo mi je i za pretpostaviti da će biti ultrakorektni: do groba sam
zahvalan što je netko konačno utisnuo negdje i našu web adresu, uz zahvalu
- zafaljujem se i ja u ime (lošije?) polovice braće Ciglenečki! Tenk
ju pipl, hvala ljudi...
Čini
mi se (a laik sam) da mnogi bendovi griješe u odabiru i slaganju pjesama
na albumu, pogotovo oni koji godinama čekaju na objavu prvijenca. Pristalica
sam pristupa u kojem bi prva, uvodna pjesma u album trebala biti najbolja,
najhitoidnija, udarni singl - jer to privlači slušatelja na daljnje
slušanje, a da ne kažem i kritičare (i sve u medijima) koji su suočeni
s brdom materijala i često preslušaju samo pjesmu, dvije, na osnovu
kojih donose odluku vrijedi li što dalje slušati ili ne. Također, mislim
da bi bend za prvi spot/singl trebao odabrati bržu pjesmu koja probija
led kod zahtjevnijih slušatelja koji žele odmah po izlasku nabaviti
sve dobro što izlazi, dok bi sljedeća pjesma već mogla biti i balada
ili laganija pjesma kojom se osvaja šire (nezahtjevnije, no ne mora
biti) slušateljstvo. Naravno, (ovaj) recept nikome ne može garantirati
prođu jer sve ovisi o brdu (sretnih) okolnosti.
Što
se Duhova tiče, u prvoj stvari čini mi se da nisu dobro odabrali jer
album otvaraju laganije Prošla si, Vjetar i Jutro je na izmaku (no to
je vjerojatno zbog slaganja atmosfere), a tri brže pjesme od kojih bi
sve trebali postati hitovi su u sredini albuma: "Kad boli te" opravdano
će doživjeti spotovsko izdanje i iskreno se nadam da će ući u "high
speed rotation" HTV-a (i OTV-a), što bi mogle ponoviti i (također) izvrsne
"Put" i pogotovo "Da li si?". No sve bi pjesme mogle biti spotovi jer
su toliko atmosferične (melankolične, sjetne, ali i uz tračak optimizma)
da bi mnogi režiseri prihvatili izazov obojati slikama i pjesme: Jesenja,
Još samo noćas, Često, Toliko stvarno sam, Varaždin (ovdje bi i grad
mogao "odriješiti kesu" za spot).
Ako
usporedimo Duhove s Punim kuferom dobijamo logičan nastavak anubisovskih
izdanja koja se okreću i popičnijem izrazu i lepezi široj od Overflow,
Ateista, Spoonsa... i ide u izdanja a la TRIPTIH i MATCHLES GIFT (uz
Gifte i po odličnoj produkciji). No, i (pre)hvaljeni Pun kufer šiju
Duhovi artikuliranijim tekstovima koji su poetičniji i nisu na prvu
loptu kao kod PK, a da ne govorim o konzistentnosti albuma jer kod PK
on ne funkcionira kao cjelina, dok Duhovi pričaju koherentnu priču i
rolaju zaokružen film (iako je za oba benda ovo svojevrstan "best of"
rada nekoliko godina).
Pjesme
koje su objavljene na albumu nalaze se i na promo CD-u Duhova (a neke
i na kompilacijama - vidi kolumnu o Duhovima za više podataka) koji
je prethodio službenom objavljivanju te traje duže, 61 minutu i ima
7 pjesama više, zametak drugog albuma kojeg bi ja nazvao "Sam
na rubu sna": Kriva si, Tog dana izgubio sam život, Trči noć
pokraj mene, Jurica, Odlazak (najhitoidnija, prijedlog za prvi spot
2001., režija Jasna Zastavniković), Oči (drugi spot, Maurizio Ferlin),
Ja putujem sam.
Uz ove pjesme, kandidate za drugi album, Duhovi su na snimkama sami
objavili još i sljedeće pjesme, na zadnjoj demo snimci (14.3.1999.)
pred ulazak u studio: Vjetar, Sam na rubu sna, (treći spot, Gonzo),
Budi tu, Samo još jednom (četvrti spot, Goran Kulenović).
Duhovi
dakle imaju pjesama za još jedan album i nisu ispucali sve svoje adute.
Drugi albume, na tebe je red! Dotad jedva čekam koncerte, zadnji u Gjalskom
je bio izvrstan i bend uistinu najbolje funkcionira live. Još da je
to češće!
...
jedino Varaždin
opet kišovit i pust
umorni Varaždin
vraća moj dug...
Zagreb
se sve više gubi u bezidejnosti svojih bendova, dok se uz već legendarnu
Rijeku uspinje Split, a u najnovije vrijeme Karlovac, ali i Varaždin.
Uskoro izlazi album i varaždinskim EONIma te BOOMERSima te uz album
benda TRAUMA (i prijašnje kompilacije) ovo predstavlja bombardiranje
varaždinaca i pravi Obračun kod HR korala. Rukavica je (z)bačena, da
vidim što rade ostali gradovi...
Darko
C. Varaždinski (domovine Sin)
THE
LOST "THE
LOST"
(THE LOST, 2000.)
THE
LOST
su u petak, 10. 3. 2000. uz predgrupu SHAYTHANS promovirali svoj novi
uradak, nakon promo kompilacije s THEE LARCHE i WILBOUR. Kao i taj CD
i novi se zove (nemaštovito, zar se nije mogao izdvojiti koji stih ili
naziv pjesme?) samo po nazivu benda. Ima 8 pjesama s tim da su 3 nove,
snimane u Režiji 1 HRT-a (Oblak - s kojom su nastupili i na Zlatnom
Gongu; Mene ne vole i Željeznicom, za koju se ove večeri i snimao spot,
snimatelj je hateveovac Damir Vincelj), 4 stare s promo kompilacije
(Marginalci, Pismo, Poslije, Lanci na rukama), a jedna je live (Give
me love, najbolja "starija" pjesma benda), s prvog HGF-a.
KORN:
"Isuses"
(Immortal/Epic,
1999.)
Novi studijski album
ovog L.A. benda dočekan je kao nastavak na prošlogodišnji platinasti
"Follow The Leader", no već kod prvog slušanja mogu se uočiti neke promjene
ne samo u zvuku, već u cijeloj produkciji projekta. Za to je najzaslužniji
Brendan O'Brien, glazbeni producent poznat po suradnji s Pearl Jamom.
Iako sad označeni kao komercijalni band, dečki nisu smekšali (kako u
zvuku, tako i u interpretacijama) da bi privukli još više slušatelja,
nego su učinili upravo suprotno. Kroz pjesme se protežu njihovi prepoznatljivi
gothic riffovi (po kojima Korn i je zapravo Korn) što slušatelja približava
prvom albumu iz 1994. Promjene se vide i u pristupu pisanja pjesama
(korišteno puno samplova, elektroničkih efekata, background noise ...)
tako da se one ne temelje na čistim idejama (efektima) gitarista Jamesa
"Munky" Shaeffera i Briana "Head" Welcha već je očit velik utjecaj O'Briena
kao studijskog majstora.
Tekstovi su puno izravniji (bez nekih skrivenih poruka koje sadrže neki
tajanstveni smisao ili situacije iz Jonathanovog života) što svakako
zvuči bolje nego oni ranije. Jonathan Davis (vokal) je poradio na melodijama
proširvši spektar glasovnih varijacija što daje velik doprinos lakoći
slušanja albuma. Osim što je odradio vokalne dionice (i backvokale),
Davis je i odsvirao bubnjeve na nekoliko pjesama. David Silveria (bubnjevi)
odsvirao je standardno dobro, ovaj put koristeći više elektronske bubnjeve
što njegovoj fenomenalnoj tehnici i imaginaciji daje novu razinu kompleksnosti.
Basist Reg "Fieldy" Arvizu osim predstavljanja nekih novih efekata na
basu, mislim da se više zabavljao u samom mixsanju i produciranju albuma.
Album sadrži 16
pjesama (traje oko 53 minute) i izašao je za diskografsku kuću Immortal/Epic
23.11.'99. Prvi singl "Falling Away From Me" prošao je u javnosti jako
dobro kao i cijeli album (debitirao na #1 Billboardove top ljestvice
sa prodanih 600 000 kopija u prvih tjedan dana!). Već se raspravlja
o drugom singlu (postoji nekoliko kandidata: Trash, Make Me Bad, Somebody
Someone...). Na ovom albumu nema gostiju što je i iznenađenje (na prijašnjim
sudjelovali Fred Durst, Chino Moreno, Ice Cube, Tre Hardson...) no to
ne umanjuje veliku vrijednost ovog projekta za modernu heavy glazbu.
Ovaj album izašao je kao dupli disk. Drugi CD sadrži remixeve nekih
starih stvari: A.D.I.D.A.S. (radio mix), Good God (Dub Pistols mix),
Got The Life (Josh Abraham remix), live snimku (Twist/Chi sa Family
Values turneje iz 1998.) i prije neobjavljenu pjesmu (Jingle Balls).
Zanimljivo je još to da je Korn prije objavljivanja albuma otvorio natječaj
za cover (naslovnicu) albuma (nagrada je bila 10 000 dolara, upoznavanje
s bandom...). Pobjedio je Alfredo Carlos s odličnim radom, a skupa s
njegovom slikom u omotu albuma su i radovi još trojice Korn fanova koji
su ušli u uži izbor. Ovo je jedan od boljih studijskih projekata ove
godine, a vjerojatno bio se činio i uspješnijim da nije "morao" biti
bolji od odličnog Kornovog predhodnika. U svakom slučaju vrijedi ga
poslušati (mislim da neće smetati ni onima osjetljivijeg uha i živaca)
i shvatiti da glazba ima kuda ići i nakon rock'n'rolla.
VATROSLAV GMAZ
RED
HOT CHILLI PEPPERS: "Californication"
(Warner Brothers, 1999.)
Konačno smo dočekali
novi album Red Hot Chilli Peppersa koji su već godinama označavani kao
band koji je u stanju promjeniti glazbenu scenu preko noći. No, Peppersi
su skoro bili zaboravljeni sve dok se nije pojavio "Californication".
Naime, "Californication" označava velik povratak, s kraja 80-tih i početak
90-tih popularnih Peppersa, na svjetsku scenu pop/rock glazbe. Oni koji
su smtrali da "Blood Sugar Sex Magik" iz 1991. predstavlja njihov vrhunac
karijere, čini se da nisu bili u pravu. Najnoviji album može se doslovno
shvatiti kao nastavak ovog već spomenutog, koji je bio i stanovita prekretnica,
jer projekt pod imenom "One Hot Minute" (izašao između ova dva) izgleda
kao iz nekog drugog vremena (tj. odudara od prepoznatljive kvalitete
RHCP-a). Povratnik u band John Frusciante (gitara) donio je potrebnu
melodijsku svježinu kao i njegove dobro poznate energične interpretacije.
Anthony Kiedis pjeva bolje nego ikada (pogotovo na "Otherside", "Savior",
"Californication"), a basist Michael "Flea" Balzary isprepliće svoj
zvuk u isto vrijeme i melodioznošću i žestinom (no više ne pokazuje
svoju fenomenalnu tehniku jer, kako je i sam izjavio u jednom interviewu,
više se ne treba praviti važnim jer se već dokazao kao jedan od najboljih).
Bubnjar Chad Smith dosljedan je svojem prepoznatljivom stilu što se
više nego dobro uklapa u novi zvuk Peppersa. U neke pjesme ubačene su
klavijature i usna harmonika što ističe detalje, no ne mijenja bitno
koncepciju pjesama. Osim nezaobilazne ljubavne tematike (tu se više
misli na globalnu ljubav općenito među ljudima koju RHCP propagiraju
već godinama) neke pjesme bave se motivima inspiriranim Anthonyjevim
svjetskim putovanjem (najveći dojam ostavila je, po svemu sudeći, zemlja
u kojoj je najviše vremena proveo - Indija). Odlični prvi single "Scar
Tissue" možemo smatrati jednim od najboljih posljednih godina. "Around
The World" bio je dobar izbor za drugi single (odličan je i spot) jer
je zapravo spoj novog i starog zvuka (da ljudi ne bi pomislili da su
se dečki drastično promjenili). Zanimljivo je kako su dobili ideju za
taj video broj. Naime, kod samog početka smišljanja spota netko iz banda
došao je na ideju da se zapravo snime slike u glavi koje članovi banda
doživljavaju prilikom sexa. Najnoviji single je za pjesmu "Otherside"
i vjerojatno će i ona provesti znatnije vrijeme na vrhovima top ljestvica.
Možemo očekivati i još nekoliko singlova (vjerojatno "Californication",
"Parallel Universe", "Easily" itd.). Turneja kojom predstavljaju album
već je krenula, a sretnici su ih mogli gledati u Italiji, Francuskoj,
Njemačkoj, SAD-u, Rusiji, a sad upravo rade Australiju i Japan. Ovo
je definitivno najbolji studijski album 1999. i sigurno jedna od važnijih
snimki 90-tih godina. Hoće li sljedeći ponoviti uspjeh i kvalitetu ovog
- vidjet ćemo, ali možemo reći da su Peppersi nadmašili sami sebe i
uz pomoć producenta Ricka Rubina napravili posao godine. Poruka: obavezno
(pre)slušati!
VATROSLAV GMAZ
KUD
IDIJOTI "GRatis Hits live!"
(1999.
Dancing Bear)
Legendarni uživo,
Live in Biel... ovo je treći lajv Idijota, uz jednu lajv videokazetu,
i ovo je njihova 15 stavka u diskografiji, nažalost, možda i posljednja.
Već i vrapci znaju da su se KUD IDIJOTI (Kud i otkud?) raspolovili,
nakon ljubljanskog koncerta 5.11.'99.: basist Fric (Nenad Marjanović)
i bubnjar Ptica (Diego Bosusco) nisu više u bendu, a zamjene su im basist
Davor Zgrabljić Buco (inače osnivač grupe, uz Saleta Verudu, gitaristu)
i Kristijan Bijažić Picek (ex Manekeni), koji su sudjelovali i u snimanju
live albuma 5. i 6. veljače 1999. u pulskom Uljaniku. Tusta i dalje
ostaje za vokalom, a Sale za gitarom (i vokalom). Live za medvjedića
(igra mečka) nije, nadam se, testament ovih desetobojaca panka u hrvata,
taman kad su postali punoljetni kao bend - 18 godina i kad su svoje
pravo glasa mogli unovčiti, još i više (i pravednije) no Majke u proteklih
par godina. Dittatore je pao, sad će "fuck the system" pjevati neki
drugi (i drugi bendovi) i ubirati slavu prvoboraca i onih koji su to
"predviđali" i borili se, onako kako to jedino mogu - ukrštenim gitarama
i dugim medijskim jezicima (najčešće za Feral)?
U 27 pjesama na
"Gratis Hits live" Idijoti daju svojevrstan Best of cijele karijere
(što me je primoralo na prekapanje po fonoteci: 2 ploče, 2 singla, 1
CD - sve oriđiđi i 4 kazete po 90 minuta - not oriđiđi), koji u njihovom
slučaju jedino i najbolje funkcionira u live obliku, gdje su doma i
gdje su nepobjedivi u HR rock koralu. Hladno pivo će, nadam se, za 5
do 10 godina imati sličan ovakav lajv (kakav, recimo Psihomodopop nije
uspio snimiti, kao ni Majke jer su ga radili prekasno, Pipsi vjerojatno
neće imati takvu snagu, kao ni ...).
Vidjet ćemo hoće li se bend koji će promovirati (ako će?) ovaj lajv
- utopiti "u nekakvom langerizmu i topićizmu", kao što je to za "bezgrešnjak"
izjavio Fric. Ostaje i pitanje - zašto nisu Idijoti, a ne Alka, Atomsko
sklonište... deflorirali bauk gostovanja "preko"?
Što će biti od ovog: Idemo vajk na bolje, Ne zaboravi, Glupost je neuništiva,
Preživjeti, Europo pomozi! U sva8kom slučaju kažem im: We salute you,
Tenk Yu Pipl, hvala ljudi!
(Kontakt: KUD IDIJOTI,
Kamenjak 3, 52100 Pula, e-mail: kud_idijoti@hotmail.com
)
El CiD
Glasshopper
- "Glasshopper"
(Carnival Tunes - Earwing Recordings, 1999.)
Papreno!
Nije samo treća-sreća kad je riječ o izdanjima Carnival Tunes-a. Nakon
odličnih dosadašnjih izdanja, "emigranta" Zhela i njegovog "Ponte Rosso"
albuma, na kojem je zapjevao na xy jezika i zagrabio u silnu stilsku
širinu, te HC Boxerovog "Futura" koji pak nadopunjuje sveopće stilske
raznolikosti svojom folklorno-futurističkom elektronikom, na red su
došli riječki Glasshopper sa istoimenim nastupnim CD-om. Glasshoppere
sam prvi puta čuo na plavoj Anubisovoj kompilaciji "Feathers, Wood &
Aluminium" u izvrsnoj, razarajućoj pjesmi Nody, priča se nastavila u
istom stilu na Anubis & Earwing kompilaciji "Airfreshener", u međuvremenu
su ovi, sve skoro pa tridesetgodišnjaci nastupili na više koncerata
po Hrvatskoj te, posebice, Sloveniji i Italiji, da bi dvije godine dosadašnjeg
djelovanja zaokružili u sedam pjesama za Carnival Tunes & Earwing. Potpaljen
na žeravici Transmisije, Zone Industriale i Screw Drivera (dosadašnjih
grupa članova Glasshoppera), glazbeni je složenac grupe umiješao u svoj
zvučni kotao imena poput Mule, Pere Ubu, The Cramps, Waitsa, JSBX, Gang
of Four ili pak Hendrixa. Kad sve to zavrije nastaje ljuti, žestoki
paprikaš koji se može nazvati, hm, psihodelični blues-noise groove,
dodatno začinjen sumanutim, uznemirujućim jazzy trombonom.
Glasshopper vam neće dozvoliti da uz njih radite, npr. uobičajene kućne
poslove ili lagano vozite auto, već će u 20 minuta rollanja, svojim
psihodeličnim bljeskovima, razbijanjima ustaljenih rock-formi i kaotičnim
glazbenim potcrtavanjima testualnih zaziva poput "It's a Fan Fan Fan
Fantastic Morning, It's a Great Great Blue Sky…" napuniti slušatelja
s barem trostrukom dnevnom dozom energije. Glasshopper se mogu nabaviti,
ako ih ne nađete u najbližem CD-shopu, i na telefon 051-632-526 -
Marin, što je ujedno i kontakt grupe za live-nastupe. Iskreno preporučam.
Boris
Bađun
KRČ
Recyklisti "Zbirka pjesama I"
(Slušaj
Najglasnije, 1999.)
Centar svijeta na HR rock karti
Početkom svibnja,
nakon izlaska zbirnog CD-a Greencajg-Varaždin Express u RTV Varaždincu
sam napisao: "…već do kraja tekuće '99., barem pet ovdje zastupljenih
grupa dobiti će svoje samostalne albume - manje je važno važno hoće
li to biti za kakvu značajniju domaću izdavačku kuću (a biti će) ili
za nedavno pokrenuti, naš, varaždinski, dragi i ambiciozni Greencajg
Records." Odbrojavanje su započeli Ateisti kazetom "Oni" za Anubis Records,
a nedavno ga nastavili KRČ Recyklisti, CD-om "Zbirka pjesama I" za Slušaj
Najglasnije, kao prvi rock-band iz našeg kraja koji je prošao kroz glazbeno
sito Zdenka Franjića. KRČ Recyklisti postoje od '96., prijašnjem imenu
su dodali KRČ-jer, po njihovim riječima - "…ljudima je bilo smiješno
samo Recyklisti, i reakcija je bila bolja dok smo dodali KRČ, što asocira
prvo na buku, raskrčivanje ali je istovremeno i spoj početnih slova
imena članova- Kiki, Robin, Čoko." Do ovog su albuma bili zastupljeni
na dva zbirna CD-a: na Greencajg - Varaždin Express (Greencajg Records
'99.) s pjesmom Otpisani te na 3. bombardiranju New Yorka (Slušaj Najglasnije)
s pjesmama Fijolica i Morao sam.
Album je snimljen u studiju Ultravox u Čakovcu, sadrži 12 pjesama te
kao bonus Hendrixovu Purple Haze. Zbirka pjesama I tipičan je Slušaj
Najglasnije album, što će reći da KRČ Recyklisti "kuže stvar". U cjelini,
radi se o pravoj ekploziji neovisnog zvuka, albumu koji rock'n'roll
interpretira na "krčilački" način, izabravši hrapavu, nebrušenu i neobuzdanu
varijantu buke i odvinutih gitara, s konstantnim "psihodeličnim" nabojem
i uznemirujućim, morbidnim tekstovima, ponekad otpjevanim svjesno rezigniranim
tonom. Od pjesama se izdvajaju Kurva koja pršti i odzvanja ritmom, duhovito
obrađena i u rock'n'roll utopljena (Vehni, vehni) Fijolica, Volim te,
kojoj je naslov gotovo sav tekst i koja je erupcija vokalnih i glazbenih
emocija, potcrtanih s Blue Aeroplanes gitarom, Moj Bog začudnih zazivanja,
te Mihaela, direktnih tekstualnih asocijacija, poput "…budi žena, Mihaela".
S druge strane, u Purple Haze KRČ Recyklisti nude i nekoliko trenutaka
sviračkog razilaženja, dok autorski najlošije zvuče u pjesmama Sam i
Živo blato koje lagano iritiraju nepotrebnim razvlačenjima.
Da je ovaj album sniman u jačem studiju, s više novaca, u boljim uvjetima
i prvenstveno s producentom koji bi znao usmjeriti potencijal grupe
te stišati mjestimično "odudarajući" način pjevanja, riječ bi bila o
globalno jakoj ploči. Ovako, Zbirka pjesama I je nedotjerano i nesavršeno
mini remek-djelo koje bi trebalo poslužiti kao podloga i odskočna daska
za proboj KRČ Recyklista iz poluprofesionalno-poluamaterskog izdavačko-distributerskog
entuzijazma Slušaj Najglasnije do novog, jačeg albuma. Definitivno najbolji
u centru svijeta, KRČ Recyklisti potvrđuju teoriju da kvalitetan domaći
rock nastaje izvan metropole, pod utjecajem okruženja "malih gradova"
i svojim evidentnim potencijalom zaslužuju proboj u "sve bolje prodavaonice
ploča i kazeta". A ono "odbrojavanje" iz prve rečenice mogli bi do kraja
prosinca zaključiti, koliko mi je za sad poznato, POT, (Dobri) Duhovi,
Eoni, Trauma i Boomers. Ako se ostvare planovi, sukladno prognozi, biti
će ovo izdavački najplodnija godina posljednje "petoljetke" varaždinskog
rocka.
Boris
Bađun
Srž
- "Šestputautoput/umrtvo iz Praćke"
(Anubis Records, 1999.)
Od
slivnika do svemira
U
vrijeme kad većina domaćih izdavačkih kuća kalkulira s terminom izlaska
svojih "favorita", definitivno najprodornija među njima, Anubis Records,
je puno prije predbožićnih navala stavila karte na stol. I to kakve!
Nakon četvrtog albuma Overflowa, Anubis je izdao i prvijence zagrebačkim
grupama Srž i Pun kufer, četvrti studijski izvanvremenskim pulskim Spoonsima,
a u katalogu se, uz Ateiste, našao još jedan varaždinski band - Duhovi!
Time se brojka Anubisovih domaćih izdanja u kratkom vremenu postojanja
popela na čak 19, i sasvim će zasluženo okupirati ovu rubriku sljedećih
tjedana. O Srži će dosta reći i njihov, rukom napisan info: "Glazbena
skupina Srž postoji od 1. mjeseca 1997., a članovi su Bonzo-gitarist,
Suhi-bubnjar, Ikso-basist, Jabuka-pjevač, Maha-gitarist. Intimu:
godine, spol, porijeklo, navike, vjeru, ovisnosti, sklonosti, brak,
vanbrak, nacionalnost, državljanstvo, visinu, dužinu, djecu, širinu,
bolesti, stranku, roditelje, klub, materijalno stanje, stručnu spremu,
stupanj IQ - nećemo otkriti. Prije Srži svirali smo u glazbenim skupinama
Parni Valjak, Azra, Trobecove krušne peći, Dođite sa nama leći i Jinx."
Šire slušateljstvo moglo ih je čuti na kompilacijama "Došli su ostati"
(Croatia Records) i "Bombardiranje New Yorka 3" (Slušaj Najglasnije),
a u Zagrebu su stekli popriličan broj poklonika, o čemu govori nedavna
promocija albuma u Praćki, koju je pohodilo tristotinjak posjetitelja,
uz bar još toliko ispred ulaza!
Album "Šestputautoput/umrtvo iz Praćke" sadrži šest studijskih pjesama,
snimljenih u studiju "Podmornica" te necenzuriranu snimku travanjskog
koncerta, povodom 15 godina Stojedinice, s ukupno13 live-izvedaba. Srž
su u oba slučaja konkretni, zanimljivi, rasvirani tradicionalistički
rockeri, na čelu s Bonzom, koji je neko vrijeme proveo s Dusparom kao
gitaristički dvojac tadašnjih Majki.
No, ono što je najizraženije kod njih je:
a) teme tekstova - od namjernih "gadljivosti", naslovi pjesmama sve
govore - "Slivnik", "Kenjaj i budi fin", "Hračak zeleni", "Drkam", preko
egzistencijalnih tema u pjesmama "Smeće", "U njoj raste", političkih
- "Tata", do postratovskih trauma i bjesnoća u nazivima "Sjekira", "Svemir",
"Natrag u život", "Blaženstvo;
b) način izražavanja - koji je, sukladno spomenutim "gadljivostima"
prepun nedvosmislenih, direktnih vulgarnosti. Nažalost, upravo prostote,
zbog "prve lopte" više karakteriziraju Srž od onog drugog spoja, kojim
su bolno istinita promišljanja teže naravi, rijetko "opjevavani" ožiljci
svakodnevice potencirani odgovarajućim kipućim glazbenim ruhom - gurnuti
u drugi plan. Srž će, vrlo vjerojatno, tiražno proći najbolje od svih
novih Anubisovih izdanja, no ako će se za vulgarnim poskočicama u daljnjoj
budućnosti više posezati do za zanimljivijim i, rekao bih, iskrenijim
ostatkom materijala, onda je stvarno sve otišlo, kako i sami Srž kažu
"…u vražju mater!"
Boris
Bađun
The
Spoons - "Here Are THE SPOONS" (Anubis
Records, 1999.)
Let
The Good Times Roll!
Početkom 1988., začeti su The Spoons. Doživotno zaraženi šezdesetima,
odn. zvukom, izgledom i ideologijom garage punk i psihodeličnih grupa
tog doba, The Spoons su bili domaća reinkarnacija istovrsnog revivala
koji je osamdesetih bio prisutan na američkoj neovisnoj sceni. Usko
profilirani, sa glazbom zanimljivim istančanom ukusu slušatelja, svojim
su obradama garažnih standarda zapeli za uho vizionaru Zdenku Franjiću,
koji im izdaje nastupnu kazetu. U sljedećih deset godina, Spoonsi su,
s izuzetkom konstante u vidu pokretača Romea Đomlije mijenjali članstvo,
ponajviše pjevače - Brunetto Subiotto, Jim Lalock, Damir Bačac - Beli,
izdavačke kuće - Idle Valley, Slušaj Najglasnije, Nika Records, koncertno
pratili grupe kao The Cynics i Dead Moon, nastupali po inozemstvu -
Njemačka, Šicarska, Austrija, Nizozemska, Slovenija i po Hrvatskoj,
(a i u EX-u, 21. srpnja '94.), no ono što se nije promijenilo ni najmanje
je iznimna kvaliteta njihovih nosača zvuka, povezanih težnjom dostizanja
jasnoće izraza ultimativnog i neiskvarenog rock'n'rolla šesdesetih.
Vinil "Voxin'" - s Brunettovom osobnošću, "Web of Fuzz" - psihodelično-punkersko-Voxovski
nastrojen, te "Supervoxin'" sa svojom silinom i neukrotivošću ostavština
je kojom su Spoonsi trajno obilježili domaću scenu devedesetih.
"Here
Are The Spoons" je novi nastavak priče u istom stilu, snimljen, naravno,
u mono tehnici, autentičan u korištenju originalnih "onovremenih" pojačala
i instrumenata kao i produkciji. Ustaljen je i postav: supružnici Romeo
i Suzy, te novi bubnjar Slaven B. Rich. Od 19 pjesama, 6 je instrumentala,
dok su Đomlije ravopravno podijelili vokale u ostatku pjesama.
"Here Are The Spoons" još je jedan izvanvremenski uradak puležana, album
koji je ispleo šezdesete u spoonsodeličnu zvučnu paučinu u kojoj su
"ulovljeni" Kinks, Them, The Animals, The Yarbirds, Rolling Stones,
The Doors… Opet je tu savršena Spoons pjesma, nakon fenomenalne Kicks
sa prethodnika, nasljeđuje je Cellophane Wine, opet je tu hrpa obrada,
na čelu s nebeski otpjevanom laganicom Rainin' In My Heart (West-Moore),
ovaj je puta iznenađenje u vidu surf-pomaka u izvedbama L. Wraya, te
nova verzija It's Happening Back Again (ponovno deseta po redu, kao
i na Web Of Fuzz), a za sve ostalo vrijedi ocjena kako je dorečenost
i dosljednost njihove glazbe i dalje nepobitna! Zaključno, Let The Good
Times Roll!
Boris
Bađun
SPOONS
"Here are the spoons"
(1999. Anubis)
treći je album pulskih
rockera, objavljen za treću diskografsku kuću ("Voxin'" je 1990. objavio
Idle Valley Records, a "Web of fuzz", meni najbolji album - 1993. Slušaj
najglasnije).
U 50 minuta ovog mono (ne stereo) diska (prva dva albuma bila su na
pločama) u 10 autorskih pjesama (1 instrumental "Startin' up") i 9 obrada
čuju se novi SPOONSI.
Bend više nema glavnog vokalistu, već se na vokalu izmjenjuju Romeo
VOXTONE Đomlija (koji svira, naravno gitaru, uz klavir...) i Suzy Celeste
(uz, naravno, bas...) dok Slaven B. Rich svira bubnjeve. Hitovi bi mogli
biti (od autorskih stvari): "Bell above us" sa ženskim (koji puno bolje
funkcionira) i "V.S.P" sa muškim vokalom, možda i "Gotta get my fee".
Tekstovi su solidni (jedan je dao i Brunetto), a najviše daje "Might
be wrong". Vrijedilo bi čuti kako će to izgledati uživo, no nešto mi
govori da bend i neće puno rasviravati ovaj album?
A i nisam baš neki fan ovakvih bendova, bude mi poneka stvar dobra,
no albumi ne drže vodu. Slično je bilo i sa MESSERSCHMITT, a da o MLINSKOM
KAMENU, THE STUFF i nekim drugim bendovima i ne govorim. Naljutit će
se Toni Š., Marjan Ogrinc, a vjerojatno i Franjić...
Još uvijek mi je najdraži dio neke SPOONS pjesme: "... we're crazy bunch
of lunatics, we hesitate too long, let us all go to the madhouse, that's
the place where we belong... (sa drugog albuma, pjesma "Nuthouse blunt").
Preporuka: slušajte obavezno RES NULLIUS, DICKY B. HARDY, LOŠE DEČKE,
stoogesoidni bendovi su mi draži od ovih zizistopovsko usporenijih,
i tek nakon toga pređite na prije spomenute. Detroit raves on....
(ANUBIS RECORDS., p.p. 6021, 10090 Zagreb, tel/fax:01/3465 993 E-mail:
anubis@croart.com) http://www.croart.com/anubis
aD. hoC.
OVERFLOW
"Unbreastfed69" (Anubis, 1999.)
četvrti je i najslabiji
album ovog odličnog benda iz Koprivnice (1991. Slušaj najglasnije objavio
je "Through department store", 1992. Croatia records "Dorothy", a 1997.
Anubis "Extremely perverted phantasies of the mad milkman's disordered
mind"). Bend je opet u promijenjenoj postavi: bas Konrad Mulvaj, vokal
Goran živković, bubanj Dalibor Martinčević, gitara Nikica JovanovićFuriozni
početak ne održava se svih 37 minuta pržione u 14 songova, (1 je instrumental:
unbreasfed boys, ubreastfed!, i zadnja stvar kao eksperiment no nepotrebno).
Uvodna "Toxic waste depot", kao i "Mean son of the bitch" koja slijedi
mogle su biti singl-spotovi, umjesto Ebony/Ivory. Tekstovi mi ne govore
i ne daju puno, no ako se bolje prouče, ni prijašnji nisu nešto, no
uz onoliku energiju na stageu i frenetične koncerte dovoljan vam je
i refren ili neki stih kpji prepoznate u nekoj pjesmi. Na ovom albumu
najbolja je "Mean son of the bitch", sa stihovima: mean like a pedofil
/ mean more than mup / mean like hdz / even more then mr. T./ he's a
mean son of a bitch. Singlične su još i "Dora", te "She wants to
be a man".
"Dorothy"
mi je i dalje najbolji Overflow album, a oni su i dalje bend koji treba
slušati - na koncertu!
(www.overflow-tv.com, E.-mail:
overflow@overflow-tv.com
)
(ANUBIS RECORDS., p.p. 6021, 10090 Zagreb, tel/fax:01/3465 993 E-mail:
anubis@croart.com) http://www.croart.com/anubis
THE
BEST FROM ISOLA DEL MORTE
kompilacijski je
CD bendova sa Murtera koji je objavila kulturno um,jetnička udruga Zaokret.
Bendovi su, svaki sa tri pjesme, uz uvodnu koju izvodi KLAPA PRČIJA:
BIĆA SA SLIKA (slabiji no inače), BLUE 1000, TURIST NE LJUTI SE (najbolji
bend na ovoj kompilaciji), WINDFUCKERS, SOUL HOSPITAL . Udruga je osnovana
u veljači 1996., od mnogih projekata najpoznatija je ROCK OLIMPIJADA,
naravno, do ovog jako dobrog CD-a, za koji sami kažu da "nismo mogli
svestranije obuhvatiti sve ono što se zbiva u našim bijelim i isvim
moždanim stanicama koje su ponekad ispunjene i maliganskim fantazijama."
(info:K.U.U. Zaokret, p.p. Murter, tel: 022 434 903, 434 644, E-mail:
zile_zaokret@iname.com )
LIDIJA
BAJUK "Kneja" (Mozaik Knjiga, 1999.)
LIDIJA
BAJUK ima novu knjigu "Kneja"
uz koju ide u paketu i CD sa 6 pjesama koje se nalaze i u knjizi, a
traje 19 minuta. Na omotu ne pišu nazivi pjesama no iz knjige, a i po
pjevanju nazivi bi mogli biti: Tri su ftice, Jalo - drevce zeleno, Lepa
Mara, Beli klinčec, Grad se beli, Ivek sinek se je ženil. Pjesme nastavljaju
nit "Zore djevojke" i za sve ljubitelje pravog hrvatskog ethna
nezaobilazne, pa tako i za mene (BOXER-ov album, nažalost još nisam
čuo). Inače, knjigu (+CD) je objavio Mozaik knjiga, ima 320 tvrdo uvezanih
stranica, a 12 bajkovitih priča zauzima oko 90 stranica, u dodatku je
tumač važnijih pojmova i rječnik štokavizama i kajkavizama. Sve ovo
možete nabaviti najjeftinije u knjižari Svijet knjige na zagrebačkom
Kaptolu 4 za 219 kn, ali ako ste član Kluba Svijet knjige (he he) cijena
je samo 169 kn!
Riječka
CD kompilacija (Spirit, 1999.)
Poplava je CD kompilacija:
nakon varaždinskog GREENCAJG-a i zabočkog HGF-a, izašla je i riječka
CD kompilacija (kojoj ne znam imena jer na golom CD-u ne
piše): a gore je 73 minute muzike u 23 pjesme (doduše, sa 4 radijska
jingla) 11 grupa: sa 2 pjesme su DO RE MI 4 ("Camao", "Wit
Boy"), KRAN ("Pred zalaskom sunca", "Zarobljen"),
PAX AETERNA ("Back to the Roots", "Insomnia"), GASTON
("Sumomuza", "Gastoned"), EASYMAN ("Bolestan",
"Read my Lies"), KEOPS ("Breaking the Darkness",
"Broken chains"), JADNI SUSJEDI ("Na na na", "J.B.T."),
SALION ("Field", "Pressure"), GRETTA GABOR ("Crveno-žuto-zeleno",
"Zadnja"), i sa jednom pjesmom PHC "Pizdomat" i
PILLE PRESENTS SPOOL PRODUCTION "Satanic music".
DO RE MI zvuče čudno, lošije no prije, no na HGF-u su bili odlični (vjerojatno
će i pobijediti), a neshvatljivo mi je zašto SALION i GASTON nisu ušli
u istu konkurenciju? Elektronika je također zanimljiva, zadnje 2 pjesme
na CD-u (slično su napravili, sa više pjesama i Varaždinci).
Planiraju se promocije
diljem kroejše, a snimke se dilaju po "združenim radio 8postajama"
- DEMO NETWORK. Podržite ih, Rijeka je nogometni, ali i rock'n'roll
prvak. Ajmo Rijeka, Forza Fiume!!!
(info: "SPIRIT", Korzo 2a, Rijeka,
E-mail: spirit@rijeka.com , nicijabudala
www.rijeka.com/spirit , Denis
Pilepić-Pille, 051 642 590)
'Greencajg-Varaždin
Express' (Greencajg records, 1999.)
Na ovom CD-u nalazi
se 17 Vž rock bendova sa live snimkama nastalih krajem '98 i početkom
'99 uglavnom na Greencajg koncertima (13 snimaka iz Rogoza, 2 iz EX-a,
2 iz Gjalskog), te 5 bonus pjesama (studijske snimke Vž elektro scene).
Sve skupa 74 minuta muzike upakiranih u izvrstan omot!
Navedeni bendovi su (redom kako su na disku): EONI, TRAUMA, AMPIA, POT,
DOBRI DUHOVI, KRANKENHAUS, 5.0, BOOMERS, APFUKEN, ATEISTI, KLON, PSYCHICAL
TERROR, PLAG, PROLJEV, PROPHECY, RECIKLISTI, D'BUTTSHAPERZ, GENERAL
ENTERTAINMENT, DIRECTED CREW, INJURY, DA MAASTA i DJ ARNIE & DJ
MLADEN.
(alter) rockeri,
pankeri, metalci, rejveri - navalite, ima za svakog ponešto. Slušajte
jedući juhicu (od grincajga).
(Boro Žmegač, Čakovečka
3, 42 000 Varaždin, 042 230 330, climax_rec@yahoo.com
Web stranice
VŽ rock scene:
http://members.xoom.com/tvrtko/
)
"HGF-Zagorje
supra omnia, 5-7.1.1999. live from Gjalski" (Anubis,
1999.)
CD traje 56 minuta
(16 pjesama) i jeftino ga možete dobiti na adresi Gjalskog (za nešto
preko 20 kuna), a gore su najbolji, naravno MARSHMALLOWS sa "Where
do the Dreams Sleep", pa THEE LARCE "Merciful Rope",
KID & DICK "Nothing", a gore su još i (također sve zagorski
bendovi) WILBOUR "I wish", THE LOST "Give me Love",
NEZBIT "I dare you", KRUGEL "Mad", VOODOO "Blues
for you", ZVIJER "Confused", SCHUBER "Trapped inside",
FIGHTING FISH "The sweetest thing" (U2 obrada), PERMAFROST
"While I'm about", FINAL LAP "Sve je kao u snu".
Od gostiju
na CD su sa dvije pjesme "Jesenja" i "Vjetar" upali
i DOBRI DUHOVI.
Izdavač je
ANUBIS (CD 12), izvršni producent Goran Vrgoč, a direktor festivala
Robert Kuščar (ista ekipa radi i novi, svehrvatski HGF!
(ANUBIS RECORDS.,
p.p. 6021, 10090 Zagreb, tel/fax:01/3465 993 E-mail: anubis@croart.com) http://www.croart.com/anubis
dEUS
"THE IDEAL CRASH" (Island, 1999.)
Izvrstan treći album
ovih belgijskih (Antwerpen) genijalaca koji rade u još nekoliko grupa
i različitih medijskih projekata. Naravno, vjerojatno nikad neće nadmašiti
fantastičan "Worst case scenario" niti pjesmu "Suds & soda" (mada će
možda "Instant street" biti veći hit, čak je i u Hit depou bio prvi
strani prijedlog!?) koja ih je MTV-jevski lansirala krajem 1994. Mini
album "My sister is cock" (1996.) bio je samo međupredah i "Divebomb
djingle" medley. Drugi album "In a bar, under the sea" (1996.) bio je
donekle razočaranje, no ovogodišnji album vraća sve na mjesto. "Everybody's
weird" je najjača na albumu koji, prvi put djeluje konzistentno, albumski,
a ne kao kompilacija. "Sister DEW", "One advice, space", "Magic hour",
"The ideal crash", "Instant street", "Dream sequence # 1"... ne zna
se koja je ljepša i bolja. Tom Barman i ekipa moji su favoriti za sljedeće
tisućljeće, i kao što to Janez Golič kaže, a s čim se slažem, na istom
su putu kao R.E.M. (ipak moj najdraži bend) i MERCURY REV.
"dEUS does EXIST", pjevat će i BJORK u novom trisućljeću! (deusovci
imaju i sajt: http//www.theidealcrash.com.)
"There is a room if you can trust for anyone like us... The God of small
things..." (Po prvi put su uz album priloženi i svi tekstovi, u izvrsno
grafički oblikovanoj knjižici)
"TUBE
RIDER", kompilacija (Anubis 009, 1999.)
18 surf bendova
(ako sam dobro prebrojao) sa 26 pjesama u 70 minuta instrumentala, među
njima i BAMBI MOLESTERSI sa "High wall" i "Big time action". Sve je
odlično, kartonski upakirano, sa ludim omotom, naljepnicama, knjižicom
od 28 stranica fenomenalno dizajniranom, koja opet neće ući ni za nominaciju
za Mačka ni Porina 2000, premda to već unaprijed zaslužuje. Teško mi
je ovo odslušati u kontinuitetu, popusti pažnja nakon nekoliko pjesama,
a nije da i ne fale vokali. Ni klasiku ne mogu slušati duže od 30 minuta,
a bome ni neke druge instrumentale. DO NOT EAT OR CHEW! NETTO WT. 70g
OF PURE PLEASURE!
(ANUBIS RECORDS., p.p. 6021, 10090 Zagreb, tel/fax:01/3465 993 E-mail:
anubis@croart.com) http://www.croart.com/anubis
KRANKENHAUS
"Kako je propao Krankenhaus?! / greatest misses '95 - '98"
CD, (1999. Greencajg records)
Stotinjak promo
primjeraka (a ima ih još vjerojatno za kupiti, na koncertu je bilo za
25 kuna) ovog CD-a svjedoči o iznimnoj karijeri varaždinskih KRANKENHAUS-a,
tojest o velikom potencijalu nikad do kraja materijaliziranom u CD studijskom
obliku. Donekle ovu "izdavačku nepravdu" ispravljaju sami, donoseći
brdo novog materijala u 74 minute (skoro polovica), dosad nenabavljivog
na njihovim kazetama i službenim izdanjima. Ovo bi trebali imati i fanovi
krankena, ali i oni koji će se ovim tek susresti s njima. Neobjavljene
su pjesme: Beer baron, 10-a, Zvira voda (tema iz "Gruntovčana"), Razgovarali
smo pjesmom (najduža, na skoro 8 minuta Dudinog mahnitanja i najenergičnija
pjesma na albumu), Ona se budi (EKV obrada, koju su često izvodili na
koncertima). Zanimljivo su ukomponirani i kratki međudijelovi: intro,
najava, kraj... , neke pjesme su kratke, kao ekscerpti - jer mogli su
objaviti i double verziju CD-a, no to bi ipak bilo tu mač, pogotovo
što se financija tiče... CD je ustvari podijeljen na 2 dijela jer sa
14. pjesmom "Ona se budi" vokalnu štafetu od Dude preuzima Ana i drži
je do kraja. Gore su dakle sve najvažnije pjesme: Heaven, Big waves,
Extasi - extano, Etida, Riječi, Wo ist..., Jači od tebe, duH, Žarulje,
opet, Smiley, Noć, Shout (obrada TFF). Na omotu je efektna fotografija
klinca (nitko iz benda), a sam CD i kutija zašpricani su sprejem tako
da se crvene slova kH, dok su, nažalost, popratni tekstovi (i moj) i
info odštampani sitnim i bold slovima pa su, nažalost, teško čitljivi
- no fanove to zasigurno neće smetati tako da vam jamčim da se isplati
pročitati i tekst Ivana "NIKAD ČUO" Ramljaka, kojeg nemam
u PC-u. (vidi poseban tekst i koncertni info kao dopunu ove recenzijice
i interview i slikice).
Kranken kontakt:
Alan Dilger Pintarić, I. Meštrovića 4, 42000 Varaždin, E-mail: brlekpredrag@altavista.net
http://members.xoom.com/kranken/
(+ POPRATNI TEKSTOVI SA OVITKA
CD-a)
"DIE krankenHAUSERS"
"Central problem
trebao bi, umjesto: "miš - maus, kuća - haus", pjevati: MISH - MASH,
KRANKEN - HAUS! No, centralni je problem u tome što, nažalost, ovaj
izvrstan bend nije imao sreće do kraja materijalizirati sve svoje potencijale.
Ne mogu prežaliti što se u dvadesetak nastupnih albuma "novih" bendova
(od kojih to, barem polovica, objektivno nije zaslužila - kad se pogledaju
bendovi kojima to nije uspjelo, npr. SPLEEN, THEE LARCHE, KID & DICK,
MARSHMALLOWS, DO RE MI 4...) u zadnjih nekoliko godina nije našao i
onaj KRANKENHAUS-a, bilo sa Dudom kao muškim vokalom, bilo sa Anom kao
pjevačicom. Ako do tog prvog, službenog izdanja (kazetnih izdanja bilo
je puno, kao i medijski pametnog kranken-zine djelovanja i koncertiranja)
ikad dođe - najbolje bi bilo napraviti split izdanje, pola pola, sa
starim i novim pjesmama (no, ipak se nekoliko pjesama našlo i na CD
kompilacijama što također nije zanemarivi uspjeh). Vjerojatno se jako
puno ovako kvalitetnih bendova razišlo nakon što su dugo godina "vukli"
količinu pjesama dostatnu za bar 2 albuma, koje bi, da su objavljeni,
brzo smijenilo brdo (krdo) novih pjesama, no budući da ih se nisu "službeno
riješili" one postaju uteg oko vrata članovima benda, što uzokuje i
česta odustajanja od mukotrpnog probijanja na sceni (ali i ponovna okupljanja).
Mislim da će ova KRANKENHAUS "B - Sides & Otherwise" CD demo kompilacija
potvrditi iznimnu kvalitetu kranken-pjesama i da će poslužiti kao dokument
podsjećanja za mnogobrojne diskografske kuće kakve dragulje su propustili
na vrijeme objaviti, te da ne zaborave da to ne smiju učiniti onda kad
će se bend ponovo okupiti, u što ne sumnjam. Varaždinci se ionako svi
drže skupa i jezgra od desetak ljudi koji se redovno izmjenjuju (kao
predsjednici predsjedništva u bivšoj nam državi) u nekoliko bendova
će se opet posložiti u pravoj konstelaciji, i žarit će i paliti u novom
tisućljeću. Može doći i treći vokal, ili će se vratiti Dudo, ili će
nastaviti "gun street girl" Betty Anne Blue Shout-o... Let it all out!
Krankenhaus wants to rule the world! Luda kuća bit će opet putujuća,
a ja im dodjeljujem doživotni znak za kvalitetu ISO 9001!"
Darko Ciglenečki (el CiD), "Z'BRDA Z'DOLA WEB-ZINE" ('999.)
"krankeHaus,
barem što se mene tiče, uvijek su u sebi nosili neku vrstu "mokre poveznice"
kako sa svojom glazbom tako i između sebe; uostalom, i sami su rekli
- "iznutra mokar - izvana suH"; krankenHaus su najbliži ovovremenom
otjelotvorenju neobuzdane zajedničke pijanke velvet undergrounda i tHe
stoogesa, negdje pred jutro, u nekoj zagorskoj kleti, s instrumentima
u rukama; krankenHaus su gemišt, čiji osnovni sastojak - vino, nastalo
podno varaždinobriješkog vinogorja i zapijenjeno s plemenitom vodom
koja izbija iz krša Piska nudi specifičnu oporost i puninu doživljaja;
naposlijetku, njiHove su koncertne izvedbe i njiHova pojavnost dodatni
užitak kako za oči tako i za uši (nemoguće iH je točno opisati no bili
su u svakom pogledu zanimljivi, zabavni, i nekako dobronamjerno razuzdani)
koji potkrijepljeni prijespomenutim zagorskim napitkom tvore ono što
mnogi mogu samo sanjati - idealan rock'n'roll sastav; kako su ova vremena
daleko od idealniH, tako su krankenHaus daleko i od istovrsnog uspjeHa
kojeg su trebali požnjeti; no, možda je upravo zato sačuvana iznimna
finoća i ekskluzivnost glazbe koju su mogli stvoriti samo oni "cijepljeni"
s velikim H, protumačite si to kako god želite; što se mene tiče - ponosan
sam što sam bio svjedokom njiHovog djelovanja i konzumentom njiHovog
proživljavanja stvarnosti; "kako je propao krankenHaus" je još jedan
susret sa radošću življenja koji ispunjava tijelo i dušu jedinstvenom,
posebnom snagom, istrgnutom iz krankenHausovske "i feel all right -
i'm in heaven" knjižice životnih recepata i prepuštene na iščitavanje,
preslušavanje i konzumiranje ovisnicima; jedan od njiH je u najmanju
ruku doživotan! " (BORIS BAĐUN)
"Gornji tekst
nalazi se na ovitku novog CD-a varaždinske grupe krankenHaus, zajedno
s tekstovima poštovanih kolega Ivana Ramljaka (Nomad) i Darka Ciglenečkog
(Pržiona, Z'brda Z'dola) i to je sažetak mog mišljenja o ekipi bez koje
bi varaždinska rock-scena nedvojbeno bila puno drugačija i bitno siromašnija.
CD samoironičnog naziva "kako je propao krankenHaus" s istovrsnim podnaslovom
"Geatest Misses '95 - '98" je, nažalost, i posljednji dokaz da su se
krankenHaus razišli (ne propali) ostavljajući iza sebe, nakon 5 godina
djelovanja, brojne nastupe (Varaždin, Čakovec, Zabok, Zagreb, Kutina,
Split, Novi Vinodolski, Imotski,… puno, stvarno puno sjajnih pjesama
(otpjevanih na hrvatskom, njemačkom, engleskom i češkom jeziku) na albumima
"Misteriozno to je baš" - Barbarian Rec., "Parket aranžman" - 4 zida
i zvučnik, vlastitim izdanjima "Žarulje" i "4 Songs", i kompilacijama
"Experimental BKD", "Novogradiško ljeto" i "HALTER" i one posebne trenutke
kojih će se njihovi obožavatelji dugo sjećati. CD je zapravo zbirka
do sad neobjavljenih snimaka nastalih na njihovim nastupima uživo, podrumima
za vježbanje te u studiju u Čakovcu i u svoja 23 naslova i 73 minute
trajanja prikazuje sve promjene koje su krankenHausi doživljavali, a
ponajviše protutežu između extremnog proživljavanja njihove glazbe kroz
interpretaciju bivšeg pjevača Lažnog i visoke erotiziranosti glasa i
pojave pjevačice Ane. Grupa koja na svojoj Web stranici (http://members.xoom.com/kranken/index.htm)
započinje s "Dragi prijatelji rock'n'rolla…", koja završetak CD-a koristi
za objavu kraja rada "…ima puno mlađih bandova, možda bude neko napravil
više nego kaj smo mi napravili…", o kojoj su eminentna domaća kritičarska
pera pisala u superlativima, i, na kraju krajeva, grupa koja je svojim
nastupom obilježila 200. izdanje "Obračuna kod HR korala" promovirati
će svoj posljednji CD u subotu, 20. ožujka u Clubu Ex. I to uz live-svirku
varaždinskih rockera Traume i Boomersa, glazbu po izboru "Obračuna kod
HR korala", promotivnu prodaju CD-a (tričavih 25 kuna) i majica, i "druženje",
ovaj puta ne sa instrumentima već s publikom. Ulaznice će biti 5 (pet)
kuna (recimo da simboliziraju 5 godina djelovanja krankena), a ako s
članovima grupe nećete stići popričati za vrijeme promocije, očekujte
vrckavi razgovor u sljedećem (jednom od sljedećih) RTV Varaždinaca."
(BORIS BAĐUN, Obračun kod hr korala)
(gornji tekst objavljen
je u tjedniku VARAŽDINSKE VIJESTI, 17.3.1999., a u broju kasnije vjerojatno
je objavljen intervju sa krankenima, koji također možete pročitati ovdje
- u rubrici INTERVIEW)
ANUBIS
RECORDS
PETINA
SVIH IZDANJA 1998. U HRVATSKOJ (DESET IZDANJA, 8 NA POPISU ZA "CRNOG
MAČKA", OD 43 PRIJAVE!) I NAJVEĆI (NAJBROJNIJI) IZDAVAČ ROCK'N'ROLL
BENDOVA NAKON "CROATIA RECORDS" !!!
(ANUBIS RECORDS.,
p.p. 6021, 10090 Zagreb, tel/fax:01/3465 993 E-mail: anubis@croart.com) http://www.croart.com/anubis
OVERFLOW
"EXTREMELY PERVERTED PHANTASIES..." (ANUBIS,
1997.)
O ovome se manje više sve zna: odličan album, veliki povratak Overflowa,
izvrsni spotovi, koncerti. Jedva čekam nasljednika!
“FEATHERS,
WOOD AND ALLUMINIUM- NEW MUSIC FROM CROATIA” (EARWING/ANUBIS,
1998.)
I o ovome se puno zna, ružiona bendovi na jednoj hrpi i sve zajedno
odlično funkcionira (BAMBI MOLESTERS, ŠUMSKI, PEACH PIT, NEUROTISCHE
KERUZO, RANDOM, GAP, BULOG, THE MRZOBILLYS, BRASSNECK, NEMEŠ, OVERFLOW,
VEPM, PROJEKT-PROJEKT, LUNAR, COG, WHY STAKLA, GONE BALD, PUDER, GLASSHOPPER,
MAD COW, HA DET BRA, GASTON, KACOT). ŠUMSKI i NEUROTISCHE KERUZO imaju
najbolje songove. Prije 5 godina ovo bi mi bio zakon, no sad bi ipak
volio jednu kompilaciju "milozvučnijih" demo bendova kojih
u Hrvatskoj ima za također jednu odličnu kompilaciju! Danfa, okreni
malo ploču, Ramljak je to već trebao složiti za nomadaše, no bojim se
da od toga neće biti ništa ako...
"TRIBUTE
TO OUR PARENTS" ANALENA, FNC DIVERZANT, 5 MINUTES
TO STEVE, PARUZIJA (EARWING/ANUBIS, 1998.)
U 74 minute ugurale su se 32 pjesme i 4 benda (+bonus track-PEĐA-Moj
WC).
ANALENA su Irena, Mijo, Six i Zet. Već spomen ovog zadnjeg dvojca naslućuje
na što to zvuči, no ne intrigira me previše premda je žemski vokal.
(kontakt: analena@iname.com )
FNC DIVERZANT su Bero, Goc, Teo i Žac i svoj pankeraj rade na jedini
način koji još podnosim: zabavni, lepršavi popunk: "Kaj me fukate
s to mrežo?" (odmrežila je svoje, dolazi EPP) "...Zagreb volim
ja, petak, subota, nedjelja, zroštam se do ibera, u kvartu prava ludnica..."
(Goran Kelečić, Svetog Mateja 42, 10000 Zagreb)
5 MINUTES TO STEVE pankeraju also, no FNCD su mi ipak bolji, i to ne
samo zbog 5MTS ingiliš tektova. Benduju: Davor Bolant-glas i đitra,
Bruno Sikora-bas i glas, Darko Dominik-bubanj i glas, Sergej Andrijanić-gitara
i stas. (Darko Dominik, Pavla Lončara 44, 10360 Sesvete)
PARUZIJA: Boris-vokal, Hrvoje-bas, Zdravko-gitara, Pavle-bubnjevi,
sačinjavaju najbolji bend na ovoj kompilaciji. "hardcore je sve,
otvoren za druge poglede" (inače to baš ne bi potpisao, no ovdje
to zbilja stoji). POROTA mi se više sviđala no Borisovi tekstovi (iako
je potpisan bend) daju se itekako prepoznati čime dokazuju da se i na
hrvatskom može i pisati i pjevati - a da to zvuči dobro kad se ima što
za reći. "Ne pitaj me otkud mi snaga, Boris, Zdravko, Pavle Jaga
...Ovo je bed mud, ali ja znam kako i kud...Ovo je kontuzija koju stvara
paruzija, ovo je fuzija sa četiri uzija.... Ja sam u trendu, sviram
u njujorškom hc bendu...." Da bar, danas bi sateliti bili puni
njihovih faca, novčanici puni zelembaća. (Darko Kosalec, Baštijanova
54, 10000 Zagreb, E-mail: mpovic@rocketmail.com
)
"AIR
FRESHNER": SAWYER, GLASSHOPPER, GUAPO, LUNAR,
GUGAN, KK. NULL (EARWING/ANUBIS , 1998.)
6 bendova, 18 pjesama,
71 minuta: prva four benda imaju po vier pjesama, dok zadnja due po
eno skladbo.
SAWYER su Škotlanđani čija me četverostruka ružiona ostavlja prohladnim
(ne varim to baš previše, hoću milozvučnije stvarčice, ili barem neklasične
bukače). Mrvicu su zanimljiviji u "The counties"(neklasični
buke zvukova).
GLASSHOPPER su riječki COWS (tromboniranje Marka Želea). Marin Alvir
gitarira, Robert Mežnarić bubnjuje, Edvard Tomičić basira. Nitko im
ne bi rekao da nisu američki bend. Dečki - po vize, i devize!
GUAPO su ingleži, s odličnim instrumentalima, i s još luđim naslovom
"Your sister is fucking a dog on your mother's grave". Ovo
bi mogao biti soundtrack baš za takve prizore (a ne muzika legijaša
Enija).
LUNAR su zagrebaši - Mihael, Franjo, Noxa i Bojan (i Jurij Gagarin),
plutaju u svemiru, atmosferično instrumentaliziraju u njihovoj "Zero
gravity". Slušati pred spavanje i "dream carefully"!
Najbolji na ovoj kompilaciji (već znate moj, sve milkozvučniji ukus
o kojem "non est disputandum"...)
GUGAN i njihova, desetominutna "Electrobody action" budi iz
mrtvih, nakon što se čovjek fino uljuljka na mjesečevom rogu. Dok vas
Anubis, Vergilije i Haron preko Stixa voze do pakla ovo vam skviči i
vrišti iz slušalica. Gimme hell (svjetlo na dojčerskom!)!!! Ove japanske
kosoke zvijeri kick ass!!! Ovo su zadnje čuli u ušima u Hirošimi i Nagasakiju!
KK. NULL - o njima sve govori naziv pjesme koji ni ne znam ukucati u
kompatibilac: 18.10-1 erg/sec (ipak znam!). Supersonično,
sick, za razbuđivanje ujutro (umjesto Vicka). Nakon što ste već došli
u pakao ovo kao da vas diže, vozi "v daljave", u lokomotivi
za Auschwitz, ili već kroz gorite kroz dimnjak i kao Jurij Gagarin oblijećete
oko zemlje te se zapućujete do Kriptona!
Ovo je uistinu odlična
komplikacija, nijedan bend nije "prst u oko", pašu ovako svi
na kupu (noise in fashion), a tako je i sa ostalim kompilacijama. Jedan
od poteza (1998.) godine, "ako ne i najbolji...".
TRIPTIH
"HUES OF THE WORLDS" (ANUBIS, 1998.)
TRIPTIH su Nikola
Predrag - vokal, Ivor Zidarić - vokal, Ante Grossi - vokal, akustična
gitara. Pomažu im mnogi instrumentalisti- sax, usna harmonika, sopile,
gudači. Ovo je preporučljivo za AOR slušače, donekle bi (bar zadnja
pjesma) to moglo zadovoljiti i etno fanove, no ja ni nakon upornih tri
slušanja (5-6 zadnje 2 pjesme koje su na horvatskom) nisam otkrio u
čemu bi ovdje bi trik, čak i uz Beatles obradu "What you're doing"
(je li to uopće pjesma Beatles?). Omot je odličan (je li to uopće potrebno
isticati kad je A. u pitanju?), sa tekstovima i arty obradom fotki.
Čini mi se da bi dečki mogli zajedno nastupati sa bendom NOVA, koji
mi također nisu "všeč" no ipak imaju malo više štofa.
M.I.G.
PUSSY "OPHTALMIC SOLUTION"
(EARWING/ANUBIS, 1998.)
Evo još jednih "lunar" vanzemaljaca. Bend sačinjavaju Šeki
UNSEEN i Blue Dog VIOLA, koji piče po bubnjevima i noise gitari (to
ne piše na omotu, kao što i ne piše skoro ništa što bi uobičajeno trebalo
pisati na omotima, a ne piše mi ni na emajlu). Tko su i što su dotičnjaci,
pitanje je SAD? Tekstova također nema (tu i tamo se nešto izvikne),
napišite ih sami na ponuđeni instrumentarij. U 34 minute pretežno instrumentaliziraju
u 6 pjesama (zadnja u 14 i pol minuta). U drugoj ("two") pojavljuje
se vokalčić. Šesta je podijeljena na 4 dijela, i tamo se opet pojavljuje
vrištač. "Poludi" je jedino što sam dešifrirao! Snimano je
u "Kozmu" (a gdje bi drugdje Anubis/Earwing snimao, premda
na omotu stoji Earwing 8 i RT 1, dok je A. vjerojatno "samo"
manufaktura). (Full) kontakt: 0038777333602, E-mail: unseen@hotmail.com
MATCHLESS
GIFT "COSMIC DANCE" (ANUBIS, 1998.)
Priča o Matchless
Gift počinje 1993. godine albumom Back To Godhead (CHAKRA
RECORDS) na kojem sudjeluju Bruno Subioto (ex. Borghesia, ex. Spoons)
i Ivica Duspara (ex. Majke) koji su ujedno i utemljitelji grupe. Uz
njih sviraju Brada i Šparka (Psihomodo Pop) te Korozija (ex. Majke).
Godinu dana kasnije uslijedio je singl Name, Fame, Glory uvršten
na kompilaciju The Best of Indie Rock, Made in Croatia i album
Supersoul (CROATIA RECORDS), na kojem su članove Psihomodopopa
zamijenili Zoki i Jura iz tadašnjih Majki.
Album pod nazivom Satisfaction Guaranteed objavljuju 1996. godine.
Album je ujedno multimedijalni CD-ROM i kao takav dobiva nagradu američke
tvrtke Apple Company te ulazi među 10 najboljih interaktivnih
CD-ROM izdanja napravljenih do tada. Album je snimljen za Bhaktivedanta
Book Trust — BBT-Company iz Švedske i, zahvaljujući nagradi Apple
Company, prodan u više od 100 000 primjeraka (to sam upravo ja provalio
u intervjuu s Dusparom 3.10.1997., objavljenim u "Z'brda Z'dola"
2 fanzinu, prosinac '97., a trebali su to sami članovi benda trubiti
i prije), dok se već prije objavljivanja znalo se da u grupi ostaju
samo njeni osnivači i jedini stalni članovi, Bruno Subioto i Ivica Duspara.
Matchless Gift imaju novi album Cosmic Dance na kojem su
zadržali prepoznatljivi spiritualni r’n’b zvuk, i raritetni Mini CD
Nema Panike — jedino svoje izdanje na hrvatskom jeziku. Interesantano
je i grafičko rješenje omota albuma kod kojeg se preklapanjem dobivaju
dvije različite naslovnice. Ako se u obzir uzme i omot boje kartona
otisnut na recikliranom papiru u ograničenoj količini od 150 komada,
onda se može reći da album Cosmic Dance ima četiri službena covera
(ustvari ih je 10, ili čak i više, skopčao je Danfa po recenzijama u
novinama, jer su album različito okretali i skenirali).
Uz već spominjani dvojac, na albumu sudjeluju: Dražen Šimunov, Zlatko
Tonković, Kruno Brezak (Telefon Blues Band), Davor Rodik i Rista Ibrić
(Plava Trava Zaborava), Petko K. Mlinac (Delfini), Jerko Valdevit, Stipe
B. Mađor i Luka Peršić, te Valeria Nikolovska, Emilia Kokić i Jelena
Balent (Cute).
Kako je lijepo preko
E-maila dobiti ovaj info pa ga skopirati (skužili ste) i nadopisati
par rečenica tamo gdje pasuje. Slično je i sa GAP, šteta što tog nije
bilo više, čovjeku skraćuje muku barem upisivanje podataka s omota i
sl. No, mora se ipak i još nešto nadopisati: album traje 39 minuta,
ima 11 pjesama i jednostavno mora dobiti Porina (mačka - u vreći) za
omot. Kao što bi trebao dobiti i za r'n'r (r&b) album, a ne SNAJKE
ili BOJKOTI (nomad terminologija), koji će sigurno nešto dobiti za alter
(budući r'n'r, r&b kategorije neopravdano nema). Abum je perfektna
cjelina i fakat njihov najbolji album jer su se pjesme, sviranje i snimanje
(odlična produkcija) savršeno poklopili. Sve to ne znači da je ovo za
mene jedan od najboljih albuma godine, barem nije za u 10 najboljih
(za 20 je). Ovaj retro je OK, no da su bar u jednoj pjesmi zabrijali
na JSBE ili neku sličnu suvremeniju žesticu ili eksperiment bilo bi
to zanimljivo čuti. Nekoliko pjesama iskače iz ove cjeline: uvodna,
"Entombed" sa izvrsnim tekstom (koji inače često zna biti
previše docirajući, s previše "popovanja": nemoj ovo nemoj
ono, spasi se i sl.): "Entombed in your shell, come on out of your
grave, stop digin', you're deep enough, come on out of your grave, there's
a whole universe, waitin' for you!". "Cosmic dance" je
već postao hit (i Danfa astronom), za slijedeći spot prognoziram "Blinded"
ili "Searching", a zanimljiva je "Hello, goodbye"
(za koju bih rekao da je obrada nekog starog bluzmena, no ovdje nije
ništa navedeno). Na kraju je "Going down south", odličan waitsovski,
atmosferični završetak: "Going further, going straight, it beats
me hard, but I've got faith!". Neprocjenjiv dar!
IL
GRUPPO DELLE AZIONI PROGRESSIVE "KONTURE DINIDA"
(ANUBIS, 1998.)
Kvartet G.A.P. je
ansambl koji kroz vlastite kompozicije njeguje improviziranu glazbu,
formiranu stapanjem afroameričkih utjecaja (free jazz) i suvremene evropske
glazbe. Budući da je riječ o improviziranoj glazbi, polazište za razvoj
forme svake skladbe, te istovremeno njen kostur, je tematski materijal.
Sam glazbeni tok određene kompozicije izrasta kroz pojedinačne (solo)
i kolektivnu improvizaciju, pri čemu se koristi rad s tematskim motivima
u svim varijantama kao i uvođenje nove glazbene građe. Harmonijske implikacije
datog glazbenog izraza nemaju ovdje značajniju ulogu, što se vidi u
odabiru instrumentarija članova sastava koji ne sadrži instrumente kao
što su klavir, gitara i sl., čime je veći naglasak stavljen na polifoni
aspekt.
Kvartet u nepromijenjenom
sastavu djeluje od proljeća 1996. godine s članovima (prepisat ću s
omota, ne da mi se prevađati na svahili): Luka Peršić-reeds (alto saxophone,
snake flute, soprano), Jerko Valdevit - reeds (flute & alto saxophone,
tenor), Dejan Potkonjak - double bass, Borna Šercar - drums & percussion.
Autori svih kompozicija na ovom prvom hrvatskom free jazz albumu su
članovi ansambla - 5 pjesama - inštrumentala, u 54 minute. Sa FWA kompilacije
tu je TH 044, a ostale se zovu: UN HOMBRE MUY SOFISTICADO, DUO 3, BOIDINI
SUITE (u tri dijela-borealo, dinamo, nittano) i "B".
Redovite koncerte održavaju nekoliko puta godišnje u KSET-u, a nastupali
su na TIM-u (Torneo Internationale di Musica) u talijanskom gradu Perugii,
na radio postajama 101 i RVG te na Međunarodnom festivalu jazza i filma
u Pečuhu.
Što drugo reći nego da i Boško Petrović ima konkurenciju za Porina i
da više uistinu nije siguran da će ih pokupiti baš sve! A i Tamara Obrovac,
Matija Dedić & co. (...) nadolaze punom parom. Dobro jutro, jazzeri!
Ovo moraju zavoljeti i "alternativci". A ne da se sve više
produbljuje jaz između raznih vrsta mjuze i njihovih ljubitelja. Fuzija,
a ne fisija, lepo prosim! (G.A.P. kontakt: Jerko Valdevit, Artičkova
21/1, 10090 Zagreb, E-mail: G.A.P.@mauimail.com)
DON’T-
“PLASTICA” (ANUBIS, 1998.)
Ovo se čekalo još
od 1991., početka samog benda i izvrsne "Slušaj Najglasnije"
prve kazete - da im netko objavi album u pravoj (vinilnoj, cedejnoj)
verziji. A tko će drugi no Anubis dizati iz mrtvih Koprivničane, pa
kako Overflow, tako i Don't! I opet pun pogodak. Čim sam vidio odličan
spot (sexy Nina) za odličnu "Don't ask" koja se ovdje pojavljuje
u dvije verzije, kao i "Shit happens", znao sam da i album
mora biti "most high". I bome (bormeč) jest. Za sljedeći singl
of the week (month, year) moguće su odlične "Plastic eyes",
"Slaveboy", a niti "Lollita" i "For free",
te ostale, ne zaostaju tu mač. "R'n'r nigger" je petismitovska
rođenoubojična obrada (jedina na aljbumu). Uz slovenske PSYCHO-PATH,
i talijanske CUT, DON'T ulaze u prvu ligu svjetskih bendova koji na
pravi način reinterpretiraju SONIC YOUTH (VU) nasljeđe. Jedva ih čekam
provjeriti na koncertu. Najljepše iznenađenje (?) ove godine sačinjavaju
"National Born Coolers": Nina-glavni vokal, Tiki-bas, Loba-gitare,
Jura-bubnjevi. (Kontakt: Tihomir Grobenski, Miklinovec 27, 48000 Koprivnica,
tel: 048 641 974 , E-mail: dont@xoommail.com
http://members.xoom.com/dont
)
ZHEL
"PONTE ROSSO" (1998. ARKZIN d.o.o. -
CARNIVAL TUNES )
Nakon legendarnog
"Northern eye, southern blood, western bullet, eastern god"
albuma objavljenog za pulsku "Dilemu" 1996. dugo se čekao
izlazak ovog albuma, i suprotno najavama, nije objavljen za "Croatia
Records", što je donekle i razumljivo jer njima "trebaju"
albumi na hrvatskom, a ne na desetak jezika. Unatoč kvaliteti ovo izdanje
bi se u dućanima CR sigurno našlo već pred ljeto u kutijama gdje se
mogu kupiti kazete za 5 ili 10 kuna, a CD-i za 10 ili 20 kuna. Što opet
ne znači da će Arkzin ovo sve rasprodati, već da će sigurno i album
i izvođač imati primjeren tretman kojeg zasigurno u CR ne bi imao i
arkzinovci će se sigurno posvetiti promociji albuma (Aquarius je distributer,
kupite CD u šopu u Vlaškoj 48, cijena poštena, 105 kUna) tako da bi
se čak moglo desiti da Zhel zasvira i u Zagrebu (neobjašnjivo je i neoprostivo
zašto se to već nije desilo?)
Generalije: na početku
iznenađuje loš omot, na kojem se jedva pročitaju nazivi. Unutra je već
bolje jer su tiskane sve riječi u zanimljivijem dizajnu). Što se onog
okruglog s rupicom tiče - u 64 minute (mrzim CD format i zbog tog što
većina izvođača misli da kad već CD traje 74 minute da ga moraju čim
više ispuniti, i na albume stavljaju i "zakrpe" umjesto da
se ograniče na 35-45 minuta!) i 22 pjesme (dosta je kraćih intro-outro
stvari, kao na prvijencu), ZHEL je zbrčkao sve i svašta: Franca Strmotić
briljira u svojim vokalnim dionicama, ZHEL pjeva, svira gitare, sintesajzira
(i Branko Radić, uz trumpetiranje), perkusionira, pianinira, Boris Kvaternik
basira, Saša Petković drummira, Aida Hiseni saxira, Branko Radić Pate
pianinira, Robert Schenk cellira, Edi Gržetić i Goran Grujić Grujo bekvokaliraju,
Nataša Dragun i Samanta Stell flutiraju, ima još tromboniranja, violiniranja...
Ljudi navikli na
milozvučje "Northern eye" bit će nemalo iznenađeni uvodnom
sedmominutnom "AIDE MEMOIRE DES JEUNES SAMOURAIS" gdje pršte
gitare (je li vam poznato ime Dario Bossusco?). Najsvjetliji trenuci
albuma su "Sarcophagus", "My kind", "Hypo roll"
(DEUS-ovska) ... i još poneka.
Drugi albumi nerijetko
su otkliznuća, razočaranja, ponajviše zbog prepotentnih autora koji
pošto-poto žele mijenjati stil (mada nije dobro uvijek ni igrati na
"dobitnu kombinaciju", osim ako niste zabavnjak). Ovdje je
donekle slučaj o tome. Pretenciozno, preambiciozno, s prevelikim zahtjevima,
a s premalo Pjesama (pa ne misli li Zhel valjda ozbiljno da će ovim
"uspjeti vani" i da će ga Slovenci, Makedonci, Nijemci, Francuzi,
Talijani, prihvatiti kao svojeg samo zato što je na album stavio par
pjesama na njihovim jezicima). S prvim albumom je to još i mogao jer
nitko ne bi vjerovao da to ne pjeva neki anglo-amerikanac. A izostavio
je i "Believe in Bejjing" (koja mi baš i nije favorit, makar
bi ovdje dobro došla) kao prethodni singl albuma koji nije ugledao vinilno
izdanje- zbog greške izdavača (koji nije dobro izbušio rupe na singlicama!).
Treći album će, vjerujem, opet biti remek djelo (ili "remake")!
(Republike Austrije 17/1, 10000 Zagreb, tel:01/377-866, E-mail: boris.popovic3@zg.tel.hr , www.arkzin.com/carnival/zhel
)
THE
LOST - THEE LARCHE - WILBOUR (1998., PROMO CD
KOMPILACIJA)
Ovo je doista bio
logičan potez, da nekoliko bendova zajednički udruži snage i zajedno
objavi CD što je jeftinije, lakše za promociju... pogotovo što bi ova
tri benda trebala i zajedno nastupati, a to im neće biti teško jer su
svi povezani i miješaju članove međusobno (vilburi i larčeri su u lostu,
tj. 12 ljudi u 3 benda!). U 48 minuta i 14 pjesama (a mogli su i nekako
nasloviti ovu kompilaciju), priča djeluje homogeno (možda bi se našlo
mjesta i za KRUGEL na kraju ovog cedeja, dok bi ja ipak najrađe vidio
kompilaciju svetog trojstva zagorskog rock'n'rolla: THEE LARCE - KID
& DICK - MARSHMALLOWS). Srećko Lacković (& ekipa) napravio je
odličan omot (kao što je to bila i naslovnica drugog "Z'brda Z'dola"
na kojoj je također bio njegov rad), te je na osnovi toga dobio zadatak
i za HGF kompilaciju (we will see)!
THE LOST otvaraju
ovu kompilaciju, s razlogom, jer je Robert Kuščar, klavijaturist benda
i glavni organizator oko objavljivanja dotične. To ne znači da su ono
i najkvalitetniji na kompilaciji, jer to je unaprijed rezervirano za
THEE LARCHE, a to opet ne znači da se ne vidi da "izgubljeni"
svakim danom ne napreduju. Otkad su udružili snage sa WILBOUR zvuče
puno moćnije, snažnije, pogotovo na koncertima, makar mi se čini da
ima i puno boljih izbora za obrađivanja od "Pisma" (Drugi
način).
THEE LARCHE su prepjevali
2 pjesme na engleski, i kao što je to većina i očekivala - s polovičnim
uspjehom. Ipak je na engleskom "lakše" napisati pjesmu, jezik
je melodičniji, dok na hrvatskom sve lako završi kao baretovska afektacija,
i naaglasak, što povremeno izvire u "Dug je dan". Pjesma "Zato
jer" je već bolje uspjela, no ipak se skuži da je prevođena, a
ne pisana direktno na hrvatskom. Čini mi se da larčeri ne bi trebali
više na silu prevađati pjesme na hrvatski, osim ako im se ne zalomi
kakav dobar tekst na hrvatskom pa da ga uglazbe. Izvorne "Days
too long" i "The secret of what's gone" tako zvuče kao
pravi larč, kao i "Merciful rope", koja nije kroatizirana.
(Ovaj prošli dio recenzije pisao sam prije njihovog nastupa na HGF-u
i mijenjam mišljenje - uživo sve sjeda na mjesto, larčeri zvuče odlično,
a tako i izgledaju na stejdžu- vidi fotke u koncertnom prikazu).
WILBOUR u svojih
18 minuta i 5 pjesama donose malo laganiji štih no što je to bilo na
njihovom demu, te se time prilagođavaju (vjerojatno i svjesno) svojim
prethodnicima na ovoj kompilaciji. "I wish" je uvodno lagana,
pa na kraju zaprži, "Why I don't like", najbolja od ovih 5
pjesama, sa završnim stihom "for your blue eyes", "Emotionless"
je hitoidna ružiona, dok su "Dreams" i "The Song G"
također ujednačene, kao prve dvije, te sve skupa zvuči kompaktno, kao
prava cjelina. Ovo je po meni veliki pomak u radu benda koji bi, spojivši
prvi demo i ove snimke, dobio jako dobar album, do kojeg će valjda doći
u neko skorije vrijeme. "Why I don't like" obećaje da će odlična
"Somewhere else" s prvog dema i ubuduće imati nasljednike!
Baš me zanima kako će ispasti live snimke iz Gjalskog i kako će to zvučati
na HGF live kompilaciji. Uživo su sva tri benda jako dobro zvučala,
a pitanje je je li to i dobro snimljeno. Držim palčiće! Pomak do pomaka
- promaknuće!
PORTISHEAD
"ROSELAND NYC LIVE" (1998. GO BEAT)
Apslutno fantastično.
Uz R.E.M. vanzemaljci godine. Tko nema njihova dva albuma nek ih samo
i dalje nema. Tko im je kriv. A tko je meni meni kriv što ih nisam gledao
u paketu s PJ u Austriji. Kao da jesam jer nikad ne bih ni pomislio
da mogu tako dobro zvučati uživo. "Half day closing" i "Sour
times" su apsolutni live favoriti, i tko se ne bi, uz zlokoban
stih "nobody loves me" (koji ima i nastavak), "lijepio
po zidovima" (P&C : Ci.D.). Trk do pirata na Savu! (Jedina
zamjerka i razlog zašto nisu na prvom mjestu - pa mogli su bar jednu
novu pjesmu staviti na lajv!).
DICKY
B. HARDY "I WHISTLE - YOU DANCE" (FV MUSIC,
1998.)
Odličan album i definitivna potvrda ulaska benda i prvu ligu slovenskog
roc'n'rolla, uz RES NULLIUS, PSYCHO-PAT (Negdje u prikrajku vire i FV
bendovi i izdanja: HIC ET NUNC "Lava" i "Howling monkeys
blues" - sa novim pjevačem, i DADDYS PUDDING "Ignore the rules"
te singlice DICKY B. HARDY "Beauty and stupidity" i RYTHM
THIEVES Record no.1"...). Na ovom odličnom albumu najbolja mi je
pjesma (a i sa singla) "Fucked up hero", ubjedljivo najbolja
DBH pjesma koja priziva RES NULLIUS sa legendarnog prvog albuma. Ubijaju
i: Berlin, Prick party, I can sink anything, Dicking around...Da Monika
Skaberne zna znanje govori i to da je nakon uspješne promotorske karijere
sa domaćim i dovođenjem stranih bendova uspjela naplatiti sve te muke
i amerikancima uvaliti odličan paket slovenskog rocka: DICKY B. HARDY
i HIC ET NUNC. Vjerujem da je turneja započeta 25.9. sa 30-ak koncerata
uspješna (10,000 beers ago), što ćemo doznati u subotu, 7.11. kad će
se čeličnom pticom cijela ekipa vratiti u Sloveniju. Bravo Monika! Još
samo da DICKY B. HARDY potpišu (licenciraju) za EPITAPH! Who's your
buster, Dolly? (FV MUSIC, Kersnikova 4, 1000 Ljubljana, Slovenia, tel/fax:+386-61-1323-186,
E-mail: MonikaSkaberne@guest.arnes.si,
www2.arnes.si/fv/)
CUT
"OPERATION MANITOBA" (GAMMA
POP, 1998.)
Prvi CD soničnih CUT iz Bologne, 2 puta gostovali su u Puli na
Art & Music festivalu (vidi recenziju) i oba puta razvalili. Puležanka
ELENA SKOKO psihotično i manijakalno u 12 pjesama i 33,33 minute (moglo
je i više, imaju oni dosta materijala, na preko nekoliko demo kazeta)
vrišti supercinizam ("Super cynic"), zabija trnove "Thorns"),
pleše kao kobra (Snake dancer", najbolja nova pjesma koju još nisam
čuo i pretpostavljam singl/spot). Ovdje je nekoliko starih favorita,
kao što su programatske: "Sound of cut", "Psycho"
(path ?), "Psycho rock'n'roll" "Get out of my way"...
Ostatak ekipe je također izvrstan: CARLO MASU- gitare, vokali, nesvjesna
buka, DANIELE PALA - bubnjevi, perkusije, monsoon (P.J.?), FERUCCIO
QUERCETTI- gitara, vokal, nevjerojatno čudna frizura, LUISELLA MATRICARDI-
gitara, wha-wha, ESP. Snimano je u Bologni, a miksao je Fabio Magistrali
i Groop, a snimano je live " da bi bend ostao telepatski povezan"...
i da se desi groove flow... Born to be played loud! - kažu CUT na kraju
impressuma, a ja kažem: presjecite neku žesticu sa žestom (ili fantu
sa colom), zabetonirajte se i iščitavajte ovaj Top Secret Interpol File.
Definitivno jedan od albuma godine. (GAmma pop, CP Forli 5, 47100 Forli,
Italy, E-mail: fperfido@mbox.queen.it
, http://www.gammapop.com
)
"METAL
MACHINE MUZAK"
(GAMMA POP, kompilacija, 1997.)
Što drugo reći nego
- Italija rave on, Gamma pop rave on. Gamma pop je počeo kao webzine
u studenom 1996. i kao što kažu, nisu stali u poboljšavanju onoga što
bi ono nazvali "broj 1. hatezine u Italiji". Provjerite! Sa
trećim brojem htjeli su objaviti i demo kompilaciju, no nakon što su
dobili trake uvidjeli su da je bolje staviti to na CD, sa normalnom
cijenom - i nisu pogriješili. Ovo je odlična kompilacija sonikjutevštine
u najboljem smislu riječi (odlični CUT, JOYCE WHORE NOT), premda ima
u fugazijevštine (THREE SECOND KISS). 73 minute i opaka 23 benda, većinom
talijanci! Osim spomenutih tu su i: HEADCLEANER (Englezi), MOTORAMA,
ROSE ISLAND ROAD, 100%, CRUNCH, BROTHER JAMES (logično ime?), SHORTSTACK,
VOLCANO HEART, NORTHPOLE, MIRABILIA, LAUNDRETTE, SCEPTICAL CATS (Amerikanezi),
LUCIANO CHESSA & LE SEDIE, CAFFEINE SEED, 3000 BRUCHI, NACH WO,
ULAN BATOR (Frančezi), MASSIMO VOLUME. Obavezno naručite na Gamma pop
adresu, koji su ovo objavili još 1997. Svaka čast, očekujemo i nove
solo albume pobrojanih bendova, osim CUT, tojest ubrzo i njihov drugi
album! Moram se zahvaliti Gamma popu na CD-u CUT-a i, nakon što sam
na njihovom štandu u Puli kupio drugu TRANSMISIU za nevjerojatnih 30
kuna- dobio sam i ovu vrijednu kompilaciju. Tako to rade pravi ljudi
koji će uskoro biti "worldknown". Zapamtite ovo za vrijeme
kad će se to desiti (kao i Slovenskim PSYCHO-PATH, 100% sam uvjeren
u to!) Ja rekoh i- pametnome - basta!
YUPPIE
FLU "AUTOMATIC BUT STATIC" (VURT RECORDZ,
1997.)
(VURT RECORDZ, Via ni, 42, 00159 Roma, Italy, E-mail: vurtrec@micanet.it
)
U 58 minuta i 17
pjesama YUPPIE FLU (odlično ime za bend) nisu se daleko odmakli od svojih
velikih (i prevelikih) uzora PAVEMENT i doslovno ih prekopirali, kako
vokalno, tako i instrumentalno, čak i naslovi pjesama djeluju tako (No
air in the mire, Yup flux, Splinter....) Ovo kao da je neki njihov zagubljeni
album, ili B-sides ili tako nešto. Pavementomanijaci - navalite, ostali
- štop (ZZ)!
HOLE
"CELEBRITY SKIN" (GEFFEN, 1998.)
Miss world (Lejla)
opet u akciji, radiofoničnija, umivenija no prije - "When I wake
up in my make up" ("Celebrity skin", prvi singl). Drugi
singl mogla bi biti "Hit so hard", makar je meni najdraža
fenomenalna "Northern star". Ostatak me ne oduševljava previše,
nisam baš za granđijanje, no preslušat ću sigurno još koji puta dok
mi ne stignu R.E.M. i P.J. (P.S. stigli su, stigli, i više ne slušam
HOLE, iako me intrigira što je tu Glodić našao da bi ovo bio album godine?)
MANIC
STREET PRECHERS "THIS IS MY TRUTH TELL ME YOURS"
(EPIC, 1998.)
Ne mogu se skinuti
s meniksa, iako ih prije nisam toliko slušao, kao većinu poluzanimljive
glazbe preslušao sam svaki album 3-4 puat (i još koji puta, ako nekome
presnimavam) no ovaj se barem dvaput dnevno izvrti na mom (kaziću) i
već je prešao desetku i stremi prema dvadeset (tako da mogu reći da
sam ga uz pisanje fanzina, ovaj zadnji, najmanijakalniji dio pred izlazak,
u studenom 1998., preslušavao najviše, uz CUT, pa to sačinjava glavni
soundtrack fanzina (uz sve ove recenzirane stvari). To sve znači da
je i ovo vjerojatno album koji ulazi u moj top ten. Teško je izdvojiti
najbolje pjesme, budući da je ovo album u kojem sve funkcionira zajedno,
pjesme su ujednačene i sve čini jednu neodvojivu cjelinu (kao i zadnji
PULP, MASSIVE ATTACK...) If you tolerate this (mnogima je probila i
probit će uši, no tako i treba), You stole the sun from my heart, Be
natural, My little empire, jedan veliki TSUNAMI! Velikim slovima - MSP
(ne Štulićev, sa "Krivog srastanja").
KRANKENHAUS
"4 SONGS" (1998. demo)
(neobjavljeni CD singl, 2 pjesme su na kompilacijama: Monitor, HGU)
Pjesme su: Duh, Slika, Betty Blue (konačno sam dočekao pravu snimku
ove najbolje pjesme krankena, mogli ste je vidjeti i na Briljanteenu),
Heaven/oči. Velika četvorka, četiri skakaonice, poker aseva, najava
velike karijere ovog fantastičnog benda. Sramota je da im izdavač sada
ne objavljuje već drugi album kojeg oni u ovom trenutku najviše zavređuju
(uz DO RE MI 4, THEE LARCHE, KID & DICK....) 14 minuta esencije,
neopisive ljepote instumentalista i vokalistice "gun street girl"
Betty Anne Blue Shout-o! Let it all out! Krankenhaus wants to rule the
world! (P.S. dok sam prije 3 meseca pisao ove retke oni su bili na pragu
raspada, koji su ubrzo prešli. Dečki i curo, ne može to tako, morate
se vratiti i snimiti bar jedam pravi album, koji bi sigurno prošao kao
KULTURA, ako ne i još bolje. Šteta. Vrati se, Selena!)
MONITOR
SPECIAL EDITION-NOVOGRADIŠKO GLAZBENO LJETO 98 (1998., MONITOR/HGU)
NEPOTREBNO S RAZLOGOM
Ovaj CD je još jedan
u nizu Monitorovih izdanja, no, ovaj puta je to "spešl edišn"
posvećen Novogradiškom glazbenom ljetu. CD je izdan u suradnji s HGU-om,
a sve to povodom ove tradicionalne manifestacije i 250-goišnjice Nove
Gradiške.
Na samom CD-u ima (nažalost) svega. 0d rockera i metalaca do grungera
i zabavnjaka. CD otvaraju riječki PLAN B, koji su još jedan u nizu bezizražajnih,
mlakih, dobrousviranih pop-bendova na tragu SPANDAU BALLETA i sličnih
dobrih maminih sinova. Nema ni znoja, a kamoli krvi i rock and rolla.
Slijede DOBRI DUHOVI iz Varaždina, po ko zna koji put, s pjesmom 'Kad
boli te". Oni su OK, ali več je vrijeme da objave i nešto novo.
Potom dolazi nekoliko bendova o kojima ne treba trošiti riječi pošto
se radi o bendovima tipa leteči odred, magazin ili lagano-lagano ljige.
ESSENTIAL BLUE (Zagreb) pokušavaju zvučati malo rockerskije ali je to
uglavnom neoriginalno i bez veze. DEOR XANTIPPE (Bjelovar) su zanimljivi
metalci (iako se ja baš ne kužim u to) koji i uživo dobro zvuče najviše
zahvaljujući vrlo dobrom bubnjaru. Ako ima metal-scene u Hrvata, možda
nešto i naprave. Slijede KRANKENHAUS iz Varaždina sa svojom već poznatom
pjesmom "Heaven/Oči", ali ovaj puta u novom aranžmanu i sa
ženskim lead vokalom, te efektnim solom na usnoj harmonici (Tvrtko iz
Dobrih Duhova). JACKIE KILL THE BITCH iz Čakovca su post-grunge-hard
rock band sa odličnom pjevačicom koju smo čuli već i u VŽ Hard Core
Bandu DIRECTED CREW. Zadnja pjesma na CD-u je djelo grupe ZORA (Slavonski
Brod) i možda je najluđa na CD-u. Nazvao bih to nekakvim folk-rockom
pomješanim sa ciganskim melosom i vokalu u stilu Satana Panonskog. Možda
zvuče malo smiješno ali su bar drugačiji.
Na CDu se još nalaze RETRO (Dubrovnik), THE livingstones (Ivanić Grad),
Puls (Zagreb), calipso band (Nova Gradiška), Novi znanci (Nova Gradiška),
ok band (Osijek), the side effects (Split), orion (Slavonski Brod),
Kramp (Požega) i gradska djeca (Osijek).Kao bonus trackovi se tu još
pojavljuju i FELBER koji su projekt organizatora ovog događaja i izvršnog
producenta ovog CD-a. Kad to poslušate, shvatit ćete, zašto je većina
CDa takva, kakva je. Drugi bonus su DRINKING SKULL iz Zagreba koji produkcijski
i glazbeno-zanatski zvuče odlično. Vrlo kvalitetan metal na izvangraničnoj
razini.
To bi bilo sve što
je vrijedno spomena uz ovaj nepotreban CD koji je ipak izašao s nekim
razlogom. Ako to ipak nekog zanima može se obratiti MONITOR-u na tel:
01/2303 002 ili 098 213-519
Le Figuar
de Kranque (prva gostujuća recenzija, di ste ljudi?)
MUSIC
CENTRAL (CD ROM, Microsoft, 1997.)
Ako već niste nabavili
neku ukoričeni pop, rock, alternativnu enciklopediju, a imate kompjuter,
najbolje je da je ni ne kupujete (kao što je to i u slučaju drugih enciklopedija,
svega već ima na CD ROM-ovima, za cca 100 maraka, a toliko bi vas došao
jedan svezak enciklopedije, a cca 10 ih stane na jedan CD, ovisno o
dodatnoj multimedijskoj opremi). Dobra je stvar i to da jednom kad kupite
CD ROM ne morate ga ponovo kupovati, kao knjigu, kad izađe novo, dopunjeno
izdanje, već samo s interneta pokupite dopune (ili sa mnogih adresa
pokupite ono što vas zanima). Uz biografije grupa imate i diskografiju
i ispis pjesama (što je izvrsno, kad vam nestane omot neke kazete, pa
si ga samo isprintate), ili barem nešto od toga. Naravno, kod "opskurnijih"
grupa negdje postoji samo popis pjesama ili diskografija no buduće verzije
će valjda biti bogatije. Ovo uistinu vrijedi investiranja, no nažalost,
malo je ljudi čulo da ovo postoji, pa je i teže nabavljivo. Koliko znam,
ovo je zasad jedina ovakva CD rom enciklopedija, što je jako čudno jer
je u mnogim drugim branšama poplava raznih izdanja i verzija, pa zašto
to ne bi bilo i ovdje. Nije Microsoft valjda jedini koji stalno mora
gurati naprijed. I, čini mi se da bi drugo izdanje "Male enciklopedije
hrvatske pop i rock glazbe (prvo iz 1994. urednika Siniše Radakovića
i u izdanju "Nema problema" Koraljka Pasarića) imalo smisla
samo u obliku CD roma, što bi kad tad valjalo napraviti (Srbi već imaju
SF CD ROM enciklopediju, i 2 rock enciklopedije ne tako davno objavljene,
i sa hrvatskim bendovima i moguć je da će i prvi lansirati CD ROM!)